Dražen Vlahov:
Državni arhiv u Pazinu
Mjesna općina Pazin u borbi za hrvatsku gimnaziju u Pazinu
I.... UVODNA NAPOMENA
II... O MJESNOJ OPĆINI PAZIN
III.. BORBA ZA REORGANIZACIJU NJEMAČKE GIMNAZIJE
IV.. OD ZAHTJEVA ZA NIŽU NJEMAČKU GIMNAZIJU DO ZAHTJEVA ZA VIŠU ......HRVATSKU GIMNAZIJU
V... SPINČIĆEVA REZOLUCIJA U CAREVINSKOM VIJEĆU
VI.. PROTESTI TALIJANA I ODGOVOR MJESNE OPĆINE PAZIN
VII. ZAKLJUČAK
Autor opisuje nastojanja Mjesne općine Pazin da se u gradu osnuje gimnazija s nastavom na hrvatskom jeziku. Povijest Mjesne općine, u političkom smislu, podijelio je u tri razdoblja - prvo (od 1868. do 1886.) u kojem su svu vlast imali Talijani, drugo (1887. do 1894.) u kojem je sva vlast u rukama Hrvata i treće (nakon 1885.) kad su vlast u Mjesnoj općini imali Hrvati, a u poreznoj općini Talijani. Zbivanja koja su prethodila osnivanju hrvatske gimnazije dijele se na dva razdoblja i to od 1868. do 1886. i od 1887. do 1899. godine. Borba koja je počela sa zahtjevom za reorganizacijom njemačke niže gimnazije (franjevačka) na koncu je završila osnivanjem dvije nove gimnazije u Pazinu - hrvatskom i talijanskom.
Kada danas s vremenske distance od jednog stoljeća pokušavamo sagledati zbivanja koja su prethodila osnivanju Hrvatske gimnazije u Pazinu 1899. godine, odnosno ulogu koju je kod toga imala Mjesna općina Pazin, onda je nužno podsjetiti se, barem u osnovnim crtama, društvenih i političkih prilika u kojima se ta borba za hrvatsku gimnaziju odigrala, (kod toga u svezi s našim predmetom - Mjesna općina Pazin u borbi za utemeljenje Hrvatske gimnazije u Pazinu). U prvom redu mislimo na prilike u samoj toj općini. 1
Mjesna općina Pazin bila je najveća općina u sastavu političkog kotara Pazin. 2
U njenom sastavu bile su katastarske općine: Pazin, Stari Pazin, Beram, Trviž, Zamask (dio), Kašćerga, Grdoselo, Kršikla, Butoniga, Zarečje, Novaki, Cerovlje, Previž, Gologorica, Lindar, Gračišće, Pićan, Skopljak, Krbune, Tupljak i Gromnik. 3Bilo je to izrazito poljoprivredno područje. Vinogradarstvo i stočarstvo bile su osnovne privredne grane. Trgovina i zanatstvo postojali su uglavnom u sjedištu općine u Pazinu u kojem je obitavao i relativno znatan broj trgovaca, općinskih i državnih službenika.
Na njenom području živjelo je, prema popisu iz 1910. godine 17.627 stanovnika od kojih 1.378 Talijana. Talijanski žitelj bio je uglavnom skoncentriran u Pazinu (1.133) i Pićnu (178). 4
Na čelu Općine nalazilo se općinsko zastupstvo (skupština) izabrano na javnim izborima. Zastupstvo je iz svojih redova biralo načelnika općine i šest do devet savjetnika koji su predstavljali općinski odbor, odnosno, deputaciju.
Članovi zastupstva, pa prema tome načelnik i savjetnici birali su se na vrijeme od tri godine i ostajali na toj dužnosti do konstituiranja nove skupštine.
Porezne općine Pazin i Pićan imale su svoja Upravna vijeća koja su se brinula o njihovim vlastitim prihodima i rashodima. Na čelu ostalih poreznih općina nalazili su se župani imenovani od skupštine Mjesne općine Pazin.
Upravno vijeće porezne općine Pazin imalo je 12 članova izabranih na izborima, u tri izborna tijela 5 u svakom po četiri člana. Iz svojih redova većinom glasova biralo je predsjednika vijeća.
U političkom pogledu u razvoju Mjesne općine Pazin možemo uočiti tri osnovna
razdoblja i to:
- prvo razdoblje od osnivanja općine 1868. do 1886. godine u kojem su svu vlast
u općini imali Talijani,
- drugo razdoblje od 1887. do 1894. godine u kojem su svu vlast, kako u Mjesnoj
općini Pazin tako i u poreznoj općini Pazin imali Hrvati,
- treće razdoblje od 1895. dalje u kojem su vlast u Mjesnoj općini Pazin imali
Hrvati, a u poreznoj općini Pazin pretežno Talijani.
Prvo razdoblje obilježeno je snažnom talijanizacijom hrvatskog puka. U državnim uredima i školama bili su u uporabi talijanski i njemački jezik. Talijanska vlast u potpunosti se bila učvrstila u priobalnim istarskim općinama. Pazin je bio jedino veće mjesto u Istri u kojem je talijanski živalj bio u manjini, a područje Mjesne općine Pazin s izuzetkom grada Pazina bilo je izrazito hrvatsko područje. Osamdesetih godina u Istarskom saboru razmišljalo se čak i o mogućnosti da se cjelokupni administrativnopolitički aparat vlasti prenese iz Poreča u Pazin, kako bi se ubrzao proces denacionalizacije i u središnjem dijelu Istre. 6
Zaokret je nastupio godine 1886. kada je većinu u Upravnom vijeću porezne općine Pazin dobila hrvatska stranka. Na sjednici Upravnog vijeća te podopćine, održanoj 30. lipnja 1886., za predsjednika Upravnog vijeća izabranje većinom glasova Anton Bertoša, trgovac iz Pazina. 7 Bio je to početak velikih političkih promjena koje su nastupale u Mjesnoj općini Pazin, a koje su snažno djelovale na ukupna politička zbivanja u Istri.
Budući da su i u Mjesnoj općini Pazin hrvatski predstavnici dobili većinu, zastupništvo Mjesne općine Pazin na sjednici održanoj 25. veljače 1887. godine izabralo je za načelnika općine Hrvata, Inocenta Fabrisa, veleposjednika iz Lindara i šest općinskih savjetnika: Antona Bertošu, Antona Lovrića, Ivana Pucića, Ivana Ivića, Ivana Lukeža i Ivana Brajkovića. Prvoizabrani savjetnik Anton Bertoša postao je i službeni zamjenik načelnika Mjesne općine Pazin. 8
Na izvanrednoj sjednici općinskog zastupstva održanoj 9. svibnja 1887. godine pod predsjedateljstvom Antona Bertoše, prvog savjetnika, a na prijedlog Frane Bukovca, župnika iz Trviža donesena je odluka da hrvatski jezik bude službeni jezik u Mjesnoj općini Pazin. 9
Temeljem te odluke Upravno vijeće porezne općine Pazin na sjednici održanoj 7. lipnja 1887. godine prihvaća isti zaključak s napomenom da on stupa na snagu odmah. 10
III. BORBA ZA REORGANIZACIJU NJEMAČKE GIMNAZIJE
Nakon ustavnih reformi krajem šezdesetih godina 19. st. u Habsburškoj Monarhiji došlo je do značajnih političkih i društvenih promjena. Nas ovom zgodom u prvom redu zanimaju one koje su se odigravale u organizaciji školstva u Istri, odnosno u Pazinu. Nužno je podsjetiti se da su sve rasprave vođene o pitanju školstva temeljene na ustavnoj odredbi članka 19. Ustavnog zakona iz 1867. godine: "U zemljama, u kojima žive različite narodnosti, moraju biti zavodi za opću naobrazbu tako uređeni, da svaka od tih narodnosti nađe sredstva, da se može naobraziti u svojem jeziku, a ne treba da bude primorana učiti koji drugi jezik pokrajine" 11 i članku 6. Zakona o školstvu od 14. svibnja 1869. godine, gdje stoji da "o nastavnom jeziku i o poučavanju o drugom zemaljskom jeziku odlučuje u granicama koje određuje zakon, pokrajinsko školsko vijeće, nakon što presluša one, koji uzdržavaju škole". 12
U raspravama koje su se povele u svezi s tim, hrvatski predstavnici su se redovito pozivali na čl. 19. ustavnog zakona, a talijanski predstavnici, na čl. 6. školskog zakona. S vremenom su te rasprave poprimale sve značajke osnovne političke borbe koja je vodila k afirmaciji pojedinih etničkih skupina i njihovoj homogenizaciji, pa se dobiva utisak da je borba za materinski jezik u školama bila osnovni oblik političke borbe u Istri.
U Franjevačkom samostanu u Pazinu od 1836. godine djelovala je niža (četverogodišnja) gimnazija sa njemačkim nastavnim jezikom. Mjesna općina Pazin preko svojih zastupnika u porečkom Saboru 1868. godine zatražila je da se ta gimnazija reorganizira i da se u njoj uvede talijanski jezik kao nastavni jezik. Sabor je tu molbu proslijedio u Beč vladi i Carevinskom vijeću. Prilikom rasprave o tom predmetu slovenski zastupnik Svetec izišao je s prijedlogom da se glede nastavnog jezika u pazinskoj gimnaziji treba voditi računa i o slavenskom pučanstvu Istre. Budući da je njegov prijedlog bio odbačen s obrazloženjem da to ne traže građani Istre uslijedio je zahtjev 32 slovenske i hrvatske općine da pazinska gimnazija postane hrvatska. 13
Na taj prijedlog hrvatskih i slovenskih općina uslijedio je naputak Zemaljskog sabora u Poreču talijanskim zastupnicima u bečkom parlamentu u kojem se kaže da je "zbog prosvjete bolje ukinuti pazinsku gimnaziju u Istri nego dopustiti da ostane njemačka ili makar talijanskoslavenska". 14 Stav Namjesništva iznesen u pismu Saboru od 13. lipnja 1868. bio je izričan. S obzirom da u Istri djeluju dvije talijanske gimnazije - u Trstu i Kopru, bilo bi pravednije "ako već u pazinskoj gimnaziji dođe do promjene" da to bude učinjeno "u prilog slavenskog i njemačkog jezika". 15
Godine 1872. Zemaljski sabor u Poreču donosi odluku da se "ima u Pazinu otvoriti pokrajinska realna gimnazija sa talijanskim nastavnim jezikom". 16
Mjesna općina Pazin svojim zaključcima sa sjednica općine održanih 1. ožujka i 28. rujna 1872. izrazila je podršku toj odluci i prihvatila snositi troškove za uzdržavanje talijanske gimnazije u Pazinu na taj način što će osigurati stan za ravnatelja škole i "skrbiti za čistoću školskih prostorija". 17 Odluka Sabora, koliko nam je zasad poznato nije bila proslijeđena na potvrdu centralnim vlastima u Beču.Pitanja oko reorganizacije franjevačke gimnazije u Pazinu prekinula je centralna vlast u Beču na taj način što je svojim dekretom od 25. srpnja 1873. odlučila da se ista pretvori u višu (osmogodišnju) gimnaziju s nastavnim njemačkim jezikom. 18 Gimnazija je bila preseljena iz Franjevačkog samostana u zgradu ispražnjene vojarne - tj. u današnju zgradu Državnog arhiva. Istodobno je pri gimnaziji bila ustrojena jednogodišnja pripravnica u kojoj su se trebali pripremati talijanski i hrvatski učenici za praćenje nastave na njemačkom jeziku. 19
Rasprave o preuređenju pazinske gimnazije time nisu bile završene. Borba između talijanskih i hrvatskih predstavnika oko tog pitanja tek će se rasplamsati:
- Predstavnici Mjesne općine Pazin 1873. godine traže od talijanskih predstavnika u Carevinskom vijeću da zahtijevaju pretvaranje njemačke gimnazije u gimnaziju s talijanskim nastavnim jezikom;
- U Našoj slozi od 1. siječnja 1874. hrvatski sveučilištarci, među kojima su se nalazili i Matko Laginja, Andrija Štanger, Vjekoslav Spinčić, Eugen Kumičić, Ivan Rabar i dr. objavljuju proglas Hrvatskom narodu po Istri i otocih u kojem "kao buduća inteligencija naroda u Istri" protestiraju protiv svakog glasa koji bi se u Beču podigao za nehrvatsku gimnaziju u Pazinu;
- Tršćanski list Il Coriere di Trieste na svojim stranicama otvorio je prostor za priloge o pazinskoj gimnaziji. O tome je svoje čitaoce izvjestila Naša sloga u brojevima od 16. svibnja i 1. lipnja 1874., a u broju od 16. srpnja 1874. objavila članak: "Hrvatska gimnazija u Pazinu";
- Dr. Dinko Vitezić 20 u više je navrata (1874., 1880., 1885., 1887.) u bečkom parlamentu govorio o potrebi da se i za istarske Hrvate otvori srednja škola na hrvatskom nastavnom jeziku. U svezi s tim predlagao je da se u pazinskoj gimnaziji uvede hrvatski kao nastavni jezik;
- Naša sloga u svom broju od 1. lipnja 1880. objavljuje članak pod nazivom "Pazinska gimnazija" u kojem čitamo: "Na pazinskoj gimnaziji vlada sada njemština u Istri, gdje Nijemaca nema!... Prošla su već ona vremena, gdje nam se predbacivalo, da nemamo razvitog jezika... Nemamo velikih nada, ali će se valjda nešto i za nas učiniti. Budimo radini i težimo dalje.";
- I općine Kastav i Veprinac svojom zamolbom od 17. travnja 1882. traže od bečkog parlamenta da se u pazinskoj gimnaziji uvede hrvatski nastavni jezik. 21
Viša njemačka gimnazija u Pazinu održala se do 1886., kada je dekretom od 12. travnja odlučeno da se ista, zbog malog broja đaka preseli u Pulu. 22
Ukidanjem njemačke gimnazije završio je jedan značajan period u razvoju srednjeg školstva u Pazinu. Završilo je razdoblje u kojem su se vodile velike polemike oko reorganizacije niže franjevačke gimnazije u višu, osmogodišnju gimnaziju i pokušaji da se u toj višoj njemačkoj gimnaziji uvede kao nastavni jezik talijanski, odnosno hrvatski. Pazin je na koncu tog razdoblja ostao bez srednje škole.
To razdoblje poklapa se i sa značajnim političkim promjenama u Mjesnoj općini Pazin, gdje je završio period talijanske prevlasti u upravljanju općinskim poslovima i započelo novo razdoblje u kojem su vlast u općini Pazin preuzeli hrvatski predstavnici. Tim političkim promjenama nastupila je i promjena odnosa Mjesne općine Pazin prema pitanju organizacije srednje škole. Dok je u prethodnom razdoblju Mjesna općina Pazin, preko svojih zastupnika, izričito zahtijevala pretvaranje njemačke gimnazije, bilo niže ili više u gimnaziju s talijanskim nastavnim jezikom, od tada se njezina politika iz temelja promijenila. Nova, hrvatska uprava kako u mjesnoj tako i u poreznoj općini Pazin od tada se zauzimala za ustrojstvo nove srednje škole s nastavnim hrvatskim jezikom.
IV. OD ZAHTJEVA ZA NIŽU NJEMAČKU GIMNAZIJU DO ZAHTJEVA ZA VIŠU HRVATSKU GIMNAZIJU
1. Prijedlog za otvaranje niže njemačke gimnazije i posjet caru Franji Josipu I. u Puli
Na sjednici Carevinskog vijeća 14. svibnja 1887. godine dr. Dinko Vitezić u svom govoru o školstvu osvrnuo se i na pitanje preseljenja gimnazije iz Pazina u Pulu. Tada je pored ostalog kazao:
"Ja sam sam - ako se ne varam - prije dvije godine u ovoj visokoj kući dok nebijaše još stvar zrela, proti prenosu govorio. Čini se žalibože, da je to pitanje zaključeno, te bi ja dakle to potaknuće njegovoj preuzvišenosti što toplije preporučio. Da se zadrži nižu gimnaziju u Pazinu, tada bi se naravno morao uvesti hrvatski jezik kao naukovni. Tim načinom zadobili bismo bar jednu nižu gimnaziju u hrvatskom jeziku, čime bi se izliječilo ono, što se kroz mnogo godina zanemarilo.
U Istri jesu tri petine stanovnikah Hrvati, a ovi neimaju jošte nikakve gimnazije. Takvo nerazmjerje jest jedino te vrsti, te mu neima u Austriji ili bilo gdje para.
Preporučio bi dakle toplo gospodinu ministru nauke, da se na to odluči, da se u Istri ustroji hrvatska gimnazija, a najlaglje bilo bi upravo, da se ponajprije uzdrži nižu gimnaziju u Pazinu sa hrvatskim naukovnim jezikom. Time bi se pružilo i samomu gradu priličnu materijalnu korist. "
23
Na prijedlog predsjednika zastupstva gospodina Inocenta Fabrisa "da bi se na najvišem mjestu prosilo, da c. kr. gimnazija ovde ostane i nadalje", 25 zastupnik Frane Bukovac je ustvrdio:
"Odluka za premešćenje c. kr. Gimnazije iz Pazina u Pulj, žalibože, kako se čuje barem, dovršena je stvar, ništa proti tomu nemožemo, nego samo ponizno i podaničkom lojalnosti i odanosti prositi, a prositi, to je svakomu slobodno". 26
Nakon toga predložio je:
"Ima se u današnjoj sjednici odabrati odbor od tri lica, kojemu biti će zadaća sastaviti spomenicu, u kojoj biti imaju jasno ali ukratko obrazložena želja i prošnja, da bi ostao odnosno ustrojio se u gradu Pazinu, barem, niži Gimnazij.
Na ovom nižem gimnaziju, neka bi se postepeno uvađao hrvatski jezik, kao naukovni, koji gimnazij bi se pak kasnije preobratio u niži hrvatski gimnazij, ali tim dodatkom, da jezik njemački bude vazda obligatan predmet, tako da Gimnazijci, mogu stupiti bez poteškoćah na jezik u konvikt u Trstu ili na bilo koju nemačku gimnaziju u Cislajtaniji" 27
Na istoj sjednici prihvaćen je i njegov prijedlog da općinska delegacija u sastavu: Ivan Gabrijelić, Anton Bertoša i Ivan Ivić posjeti cara Franju Josipa I. prigodom njegova dolaska u Pulu početkom mjeseca srpnja i da mu izruči spomenicu, odnosno molbu u svezi s gornjim zaključkom. Istodobno je zaključeno da se napiše opširnija spomenica koja će biti poslana ministarstvu bogoštovlja u Beč. 28
Delegaciju općina Pazin i Žminj, predvođenu dr. Dinkom Vitezićem, zastupnikom u Carevinskom vijeću primio je car Franjo Josip I. na jahti Miramare usidrenoj u pulskoj luci početkom srpnja 1887. Tom prigodom obratio mu se vođa pazinske delegacije s riječima:
"Vaše ces. kr. apostolsko Veličanstvo!
Predponizno potpisane zapala je jednoglasnom odlukom obćinskog zastupstva
pazinskog od 16. junija 1887. osobita čast, da izraze čuvstva obćinarah naprama Vašemu Veličanstvu i njegovu želju glede gimnazije u Pazinu.
... ako nije moguće uzdržati cijelu gimnaziju u Pazinu i na istoj malo po malo uvesti hrvatski kao naukovni jezik - da se uzdrži bar niža gimnazija u Pazinu, i na istoj postepeno uvede hrvatski kao naukovni jezik uz njemački kao obvezatan predmet da budu tako uvijek vjerni Hrvati Istre i kvarnerskih otokah imali priliku, kao što ju imaju njihovi manje brojni susjedi Talijani i svi narodi prostranog cesarstva, svoju djecu uzgajati u milom materinskom jeziku".
29
Ministarstvo za bogoštovlje i nauku nije prihvatilo zahtjev zastupstva Mjesne općine Pazin i rješenjem od 7. kolovoza 1888. godine odlučilo je da se njemačka gimnazija u Pazinu zatvori krajem školske godine 1888./89. o tome je izvjestilo Zastupstvo mjesne općine Pazin dopisom od 10. kolovoza 1888. godine. 31
Otvaranje nove niže gimnazije nije bilo dozvoljeno. Pazin je detinitivno ostao bez srednje škole.
Zastupstvo je naknadno obavješteno od Ministarstva za bogoštovlje i nastavu s činjenicom da je u Pazinu (1890.) otvorena osnovna pučka škola s hrvatskim nastavnim jezikom, pa bi s otvaranjem gimnazije trebalo počekati dok se ne vidi kako će se razvijati ta škola koja će u budućnosti davati najveći broj učenika za gimnaziju. 32
U svezi s tim trebalo bi shvatiti i izjavu ministra bogoštovlja i nastave u svibnju 1891. godine "da je u riječkoj gimnaziji već oko 100 istarskih đaka, pa će se dopustiti hrvatska gimnazija u Pazinu samo zato, da se umanji broj istarskih đaka u Rijeci". 33
2. Zahtjev za Učiteljsku pripravnicu u Pazinu
Njemačka gimnazija u Pazinu prestala je s radom školske godine 1888./89. 34 , a nije bilo dopušteno otvaranje nove niže gimnazije.
Polazeći od te činjenice pred zastupstvo Mjesne općine Pazin postavilo se pitanje "što se ima učiniti sada pošto prestaje c. kr. gimnazija u Pazinu, koju li školu da se pita za Pazin i kako" 35 o tome se raspravljalo na sjednici održanoj 2. kolovoza 1890. Zastupnik Franjo Bukovac je tom prilikom ustvrdio:"Žalostno je da ne samo Pazin već i sva srednja Istra neima nijedne više javne škole. Do sada su roditelji pošiljali svoju djecu koja im nije trebala za domaće gospodarstvo na c. kr. gimnaziju u Pazinu da se naobraze, a sada ju moraju držati kod kuće u tmini neznanstva, jer za poslati ju u udaljene veće gradove gdje su stanarine i živež odveć skup manjkaju im sredstva.
Predlažem zato pošto nije nade dobiti skoro gimnazije, da se zaprosi Vladu da bi čim prije, po mogućnosti još ove godine podjelila Pazinu Učiteljsku pripravnicu, zatim pak da se stupi u pregovore s obćinam Žminj, Tinjan, a eventualno i Boljun da se složno zaprosi uvođenje još kojegod javne škole u Pazinu. " 36
Taj prijedlog podržao je i zastupnik Pucić, predlažući da se traži "da se još kakva škola makar i delavska stvori u Pazinu. " 37
I taj prijedlog ostao je bez rezultata. Otvaranje Učiteljske pripravnice nije bilo odobreno. Zastupstvo Mjesne općine Pazin moralo je tražiti nova rješenja za izlaz iz nastale krize u stanju srednjeg školstva u Pazinu.
3. Zahtijeva se otvaranje više gimnazije ili neke druge srednje škole s naukovnim hrvatskim jezikom
Pitanje više hrvatske gimnazije u Pazinu pokrenuto je u više navrata i kod Sabora u Poreču. O tome je bezuspješno, na petoj sjednici Sabora 1890. godine, govorio dr. Andrija Štanger. 38
Ni zastupnik Matko Mandić nije bio bolje sreće kada je na sjednici Sabora 2. travnja 1892. godine pokušao postaviti na dnevni red pitanje o otvaranju više gimnazije u Pazinu. Odbijen je njegov prijedlog da se taj problem raspravi.na Školskom vijeću. 39Zastupstvo Mjesne općine Pazin, međutim, ustrajalo je u svojim zahtjevima za otvaranje srednje škole u Pazinu. Na sjednici održanoj 4. svibnja 1892. godine ono je zaključilo:
"Nalaže se obćinskom odboru da podnese na visoko c. kr. ministarstvo nauka i bogoštovlja obrazloženu molbu glede ustrojenja u gradu Pazinu državne više gimnazije sa naukovnim hrvatskim jezikom ili ako to nije moguće da se moli za smještenje u Pazinu koje druge srednje škole. " 40
Iz rasprave vođene na sjednici vidi se da se razmatrala mogućnost da se u Pazinu otvori i "muško učiteljište". 41
I Hrvatsko-slovenski klub u kojem su bili okupljeni hrvatski i slovenski zastupnici u porečkom saboru, u više navrata raspravljao je o tom pitanju, međutim, u objavljenim zapisnicima Kluba o tome nalazimo samo kratke napomene. Nešto opširniju zabilješku nalazimo u zapisniku sa sjednice održane 2. siječnja 1893. godine u Opatiji. Evo te zabilješke:
"V. Gimnazija u Pazinu.
G. Spinčić veli, da nije na čistu bi li se imalo pitati ili ne budi obzirom na profesore, budi obzirom na zaprieke koje bi se stavljalo polasku riječke gimnazije.
Dr. Vitezić mnije također, da za Istru bilo bi pogubno ustrojenje prve pazinske gimnazije, s toga nebi se imalo nikad predloga staviti izrično, nego samo to podticat i tužit se u govorih.
Ovaj predlog se prihvaća jednoglasno.
Na upit g. Spinčića izjavljuje se skupština, da u slučaju ako bude ponuđena po vladi gimnazija, neka se je prihvati. " 42
Taj zapis baca malo više svjetla na saznanje o stavu hrvatskih predstavnika po pitanju otvaranja hrvatske gimnazije. Svjesni problema u prvom redu onih s nastavnim kadrom, koji bi mogao obavljati nastavu na hrvatskom jeziku, kao i "na zaprieke koje bi se stavljalo polasku riječke gimnazije" polazili su od stava da se borba za hrvatsku gimnaziju usmjeri u prvom redu na centralne organe vlasti, dočim se na zahtjeve upućene Saboru u Poreču gledalo prvenstveno kao na dio opće borbe koja je trebala dovesti do veće homogenizacije hrvatskog puka u Istri.
Mjesna općina Pazin na svojoj izvanrednoj sjednici održanoj 20. studenog 1894. godine, na kojoj se razmatrala molba načelnika dr. Dukića 43 o razriješenju s dužnosti zbog bolesti, na prijedlog zastupnika Franje Bukovca ponovno je prihvatila raspravu o pitanju gimnazije i zaključila:
"Nalaže se obćinskom odboru, da podnese na visoko c. kr. ministarstvo nauka i bogoštovlja obrazloženu molbu glede ustrojenja u gradu Pazinu državne više
gimnazije sa naukovnim hrvatskim jezikom i da se preporuči našim narodnim zastupnikom g. Vjekoslavu Spinčicu
44
i dru. Laginji
45
neka se svojski zauzmu i toplo zagovaraju ovu prevažnu za naš narod stvar toli kod visokog c. kr. ministarstva koli i na carevinskom vieću u Beču."
46
(Vidi sliku)
Bila je to posljednja sjednica zastupstva u tom sazivu. Njom je ujedno završilo jedno značajno razdoblje u povijesti borbe za otvaranje pazinske gimnazije. Ono je, kao što smo vidjeli, započelo zahtjevom za osnivanje niže njemačke gimnazije u kojoj bi se postepeno uvodio hrvatski, kao nastavni jezik, tražila učiteljska pripravna jednogodišnja škola, zatim radnička škola, pa gimnazija ili muško učiteljište, da bi se na kraju uobličio zahtjev za otvaranje više hrvatske gimnazije.
V. SPINČIĆEVA REZOLUCIJA U CAREVINSKOM VIJEĆU, PROŠIRENI ZAHTJEV MJESNE OPĆINE PAZIN, NOVI POSJET CARU I KONAČAN USPJEH
1. Novi prijedlozi Općine i Spinčićeva rezolucija
Novoizabrano zastupstvo, na samom početku svog mandata 1895. godine ponovno je u više navrata raspravljalo o gimnaziji u Pazinu. Njihova odlučnost u zahtjevima za otvaranje gimnazije u Pazinu došla je do izražaja i u drugim odlukama kao npr.:
- Odluka o otkupu zgrade bivše gimnazije u Pazinu prihvaćenoj na sjednici Zastupstva održanoj 14. ožujka 1895. godine, "nužne za smještenje, toli potrebita za Istru, gimnazija sa hrvatskim nastavnim jezikom, bude li u tom pogledu c. k. vlada sklonila se udovoljiti višekrat izrečenim željama hrvatskog pučanstva Istre";
47
- Odluka da dr. Dinko Trinajstić u ime općinskog zastupstva posjeti cara Franju Josipa I. prigodom njegova ponovnog boravka u Puli početkom svibnja 1895. godine i da mu izruči spomenicu o otvaranju gimnazije u Pazinu; 48
- Odluka o osnivanju zaklade za pomoć siromašnim đacima iz Mjesne općine Pazin koja će se prenamijeniti za pomoć "đačkoj kuhinji" kada se u Pazinu otvori hrvatska gimnazija. 49
O otvaranju hrvatske gimnazije u Pazinu govorio je dr. Matko Laginja na sjednici
Carevinskog vijeća 6. srpnja 1895. 50 , a Vjekoslav Spinčić je na istu temu 10. srpnja 1895. godine podnio sljedeću rezoluciju:
"Visoka kuća nek blagoizvoli zaključiti:
Obzirom na to, da obstoji u Istri kod 118 tisuća Talijana talijanska, kod 5000
Niemaca njemačka gimnazija, i da kod 140.000 Hrvata (uz 44.000 srodnih Slovenaca) ne obstoji nikakva hrvatska gimnazija;
obzirom na to, da ima i hrvatsko pleme, najmnogobrojnije u Istri, nepovredivo (...) pravo, da se izobrazuje u svojem, hrvatskom jeziku - jeziku koj se već stoletja rabi u Istri u govoru i pismu, i koj je naukovnim jezikom na srednjih školah drugih pokrajina - i da to pleme po svojih zastupnicih u obćinah, u zemaljskom saboru i u carevinskom vieću, kao i u javnih sastancih hrvatsku gimnaziju moli i zahtjeva;
obzirom na to, da je državna, u ovom slucaju školska uprava, dužna provesti zakonske ustanove i brinuti se jednakomjerno za izobrazbu svih narodnih plemena;
i obzirom na to, da je Pazin najzgodnije mjesto za sjelo hrvatske gimnazije u Istri, i da kod izbora toga sjela nebi imalo biti odlučno ono 1.116 Talijana porezne obćine Pazin, nego ono 1.955 Hrvata te porezne obćine, ono 33.773 političkog kotara Pazin, i ono 140.000 Hrvata ciele pokrajine, kao i lega toga mjesta, koje bijaše jur sjelom zemaljskih oblasti, i da se uzrok, da je tamo obstojavša gimnazija bila malo polažena po pitomcih označivanih kao Hrvati ima u tom tražiti, da je s jedne strane gimnazija bila njemačka i da su s druge strane pučke škole, u koliko su obstojale, koli u gradu toli u cielom kotaru i skoro u cieloj pokrajini, bile većinom talijanske, poziva se c. kr. vlada:
da bezodvlačno poduzme shodna za ustrojenje gimnazije sa hrvatskim naukovnim jezikom, i sa talijanskim i njemačkim kao naukovnimi predmeti, sa sjelom u Pazinu, i da svotu u tu svrhu potrebitu uvrsti već u proračun za godinu 1896. "
51
Zastupstvo Mjesne općine Pazin je na svojoj redovnoj sjednici, održanoj 27. kolovoza 1895. godine, na prijedlog dr. Dinka Trinajstića, predsjednika općine, proširilo zahtjev za utemeljenje gimnazije sa zahtjevom da se u Pazinu ustroji i hrvatsko muško i žensko učiteljište. Evo tada prihvaćenog zaključka:
"Nalaže se obć. odboru:I. Da u ime ove obćine podnese molbu kroz veleslavno c. kr. zemaljsko školsko vijeće, na vis. c. kr. Ministarstvo za nauku i bogoštovlje:
a) da u Pazinu bude čim prije ustrojena državna gimnazija s hrvatskim naukovnim jezikom,
b) da u Pazinu bude čim prije ustrojeno muško i žensko hrvatsko učiteljište s hrvatskim naukovnim jezikom.
II. Da se primjerak molbe odašalje na sve hrvatske i slovenske obćine u Istri molbom da se i one istoj priključe." 52 (vidi sliku)
2. Posjet Caru u Beč i konačan uspjeh
Temeljem zaključaka zastupstva sa sjednica od 20. prosinca 1894. i 28. kolovoza 1895. godine, nova općinska delegacija u sastavu: dr. Dinko Trinajstić, tada već bivši predsjednik, Antun Bertoša, trgovac iz Pazina i Josip Grašić, župnik iz Berma, krenula je 1898. godine u Beč s namjerom da zahtjev ponovno preda Caru. 53
U Beču im se priključio, kao vođa delegacije, prof. Vjekoslav Spinčić, zastupnik u parlamentu.Delegacija je izgleda dobila privolu samog Cara, jer u prijedlogu financijskog plana za 1899. godinu, upućenom na javnu raspravu u prosincu 1898. godine, Ministarstvo za nauku i bogoštovlje predvidjelo je i sredstva za "ustrojenje gimnazije u Pazinu s hrvatskim naukovnim jezikom". 54
Nakon usvajanja proračuna carskim dekretom od 24. kolovoza 1899. godine bilo je odlučeno "da se ustanovi u Pazinu počem sa školskom godinom 1899./1900. ...jedna državna gimnazija sa hrvatskim nastavnim jezikom u kojoj će se podučavati također njemački jezik kao obligatan predmet i talijanski jezik kao relativno obligatan predmet". 55
O tome je Kotarsko poglavarstvo u Pazinu svojim dopisom od 1. rujna 1899. godine br. 5491. 56 izvijestilo zastupstvo Mjesne općine Pazin.
Gimnazija je uskoro započela s redovnom nastavom. 57
VI. PROTESTI TALIJANA I ODGOVOR MJESNE OPĆINE PAZIN
Već smo ranije napomenuli da je prva vijest o utemeljenju hrvatske više gimnazije u Pazinu objavljena početkom prosinca 1898. godine u prijedlogu državnog proračuna za 1899. Ona je izazvala ogorčene proteste istarskih Talijana. Zemaljski odbor za Istru uputio je predsjedniku vlade u Beču protestnu notu sljedećeg sadržaja:
"Pod najbolnijim utiskom radi neočekivane vijesti o ustrojenju hrvatske gimnazije
u Pazinu, gradu čisto talijanskom, prosvjetljeno pučanstvo pokrajine prihvaća tu viest najživljim prezirom a potpisani prosvjeduje najodlučnije zahtjevajuć obustavu te mjere koja izazivlje ozbiljnu i zakonitu agitaciju."
58
Osobito je oštro protestiralo Predsjedništvo talijanskog političkog društva za Istru. Ono je u svom prosvjedu upućenom predsjedniku vlade naglasilo:
- pučanstvo Istre ne ćuti potrebu ustrojenja gimnazije u Pazinu;
- na srednjim školama u Istri neznatan je broj slavenskih đaka pa to nikako ne
opravdava ustrojenje hrvatske gimnazije;
- ta škola neće biti klasična škola "već škola politike, tuđih agitacija, te novo ognjišće narodnosne mržnje u Istri";
- to je nova nepravda na štetu Talijana kojom "hoće cesarska vlada, da pomogne Slavene u njihovom nastojanju oko uništenja talijanstva Istre";
- tu nepravdu istarskim Talijanima smatramo "kao izazivanje svih onih, koji se s
ponosom nazivlju Talijanima";
- talijanski jezik "je domaći, savršeniji od drugih kojim govore i kojim se služe ...i isti Slaveni";
- ta koncesija Slavenima izazvat će nezadovoljstvo Talijana i "takav otpor da mu
je teško predvidjeti posljedice";
- imajući sve to u vidu "obraća se predsjedništvo istoga na Vašu preuzvišenost zahtijevajući silno, da vlada odustane od svoje nakane, te da briše odnosnu svotu u državnom proračunu iz obzira na pravo, na mir i red". 59
Protestu su se pridružile sve talijanske novine iz Istre i Trsta, a širom Istre organizirani su brojni protestni skupovi Talijana, koji su kulminirali tzv. "svečanim skupom" (solenne radunanza) u gradskoj kući u Trstu, 15. siječnja 1899. godine. Skup je sazvalo devet talijanskih zastupnika u Bečkom parlamentu, pozvavši na skup sve načelnike istarskih gradova, kao i poslanike Sabora iz Istre, Trsta i Gorice. Govori sa skupa tiskani su u posebnoj brošuri o kojoj će biti opširnije govora u jednom od sljedećih radova, pa se ovdje zadovoljavamo s konstatacijom da je na skupu aktivno sudjelovao i predstavnik porezne općine Pazin u kojoj su od 1895. godine većinu u Upravnom vijeću imali Talijani.
Predvidjevši da će svi ti protesti ostati bez željenog rezultata i da će Vlada u Beču ustrajati na svojoj odluci o utemeljenju hrvatske gimnazije u Pazinu, Zemaljski odbor u Poreču, krajem prosinca 1898. godine odlučuje provesti u djelo odluku Sabora iz 1872. godine o otvaranju talijanske realne gimnazije u Pazinu.
Upravno vijeće porezne općine Pazin, na sjednici održanoj 16. siječnja 1899. godine, u znak podrške toj odluci odlučilo je preuzeti obveze koje je 1872. godine bila preuzela mjesna općina Pazin, tj. da će osigurati stan za ravnatelja gimnazije i sredstva za grijanje i čišćenje školskih prostorija. 60
Predsjednik zastupstva mjesne općine Pazin, dr. Šime Kurelić, koristeći se svojim zakonskim pravom (§ 8 stav 2. Zakona od 25. listopada 1868.) stavio je veto na tu odluku i 21. siječnja 1899. godine zatražio od Zemaljskog odbora u Poreču da isti zaključak proglasi "štetnim velikoj većini pučanstva porezne općine Pazin" i da ga svojom odlukom ukine. Zemaljski odbor postupio je upravo suprotno tom traženju i svojim dekretom od 8. travnja (br. 2072) ukinuo Veto (zakratu) predsjednika Mjesne općine Pazin i potvrdio osporeni zaključak Upravnog vijeća porezne općine Pazin s obrazloženjem da je isti u skladu sa zaključkom Mjesne općine Pazin iz 1872. godine, koji je još uvijek na snazi. 61
U znak protesta protiv te odluke zastupstvo Mjesne općine Pazin na svojoj sjednici održanoj 24. travnja 1899. godine, na prijedlog zastupnika Josipa Gašića ovlastilo je glavarstvo Općine da "podnese na Visoko c. kr. Upravno Sudište u Beču pritužbu proti odluci Veleslavnog Zemaljskog Odbora od 8. aprila 1899. br. 2072. " 62
Zastupstvo Mjesne općine Pazin protestiralo je protiv odluke Sabora o otvaranju talijanske realne gimnazije u Pazinu na sjednici održanoj 4. kolovoza. Obrazlažući taj protest dr. Šime Kurelić je ustvrdio:
"1. Za talijansku manjinu pučanstva Istre obstoje jur dvije gimnazije jedna u Kopru
a druga u Trstu, dočim za hrvatsku većinu pučanstva neobstoji nijedna.
2. Kada je C. kr. Vlada izrazila nakanu da otvori u Pazinu hrvatsku gimnaziju koja sav sviet znade od kolike je potrebe, tada su svi talijanski uredi, zavodi i društva ustali složno proti tomu sa svojimi neosnovanimi prosvjedi, a najprvi je bio Zemaljski odbor, a zašto? - jeli imala nositi pokraina? - ne već ciela država.
3. Baš za utuk proti naumljenom otvaranju hrvatske gimnazije u Pazinu i na prkos odluci C. kr. Vlade odlučila je Slavna Junta otvoriti u Pazinu posve nepotrebitu talijansku realnu gimnaziju, i to na trošak pokrajine tako da će i hrvatsko pučanstvo Istre morati plaćati namet za uzdržavanje talijanske realne gimnazije.
4. Talijani su prosvjedovali proti otvaranju hrvatske gimnazije premda jih ista neće stajati nikakvog troška, a zašto da ne prosvjedujemo i mi proti otvaranju nepotrebite talijanske gimnazije gdje imamo sto puta veće pravo na prosvjed, jer za uzdržavanje ove posljednje morat ćemo i mi Hrvati snositi troškove?" 63
Saslušavši obrazloženje Zastupstvo općine prihvatilo je zaključak:
"Nalaže se obćinskom glavarstvu da podnese na C. kr. Ministarstvo prosvjete proti otvaranju talijanske gimnazije u Pazinu molbom da neodobri proračuna za uzdržavanje iste ukoliko bude trošak nametnut i na hrvatski puk Istre". 64
Protestna skupština je održana 4. kolovoza 1899. godine, dakle, nekoliko dana prije nego što je bio obznanjen carski dekret od 24. kolovoza 1899. o otvaranju hrvatske gimnazije u Pazinu, koji je Općini bio priopćen 1. rujna 1899. godine.
Nismo uspjeli utvrditi da li je glavarstvo Općine podnijelo tužbu na Upravni sud u Beču i svoj prosvjed Ministarstvu za bogoštovlje i prosvjetu, međutim, činjenica je da je početkom rujna 1899. godine talijanska realna gimnazija u Pazinu otpočela s radom, i da je Zastupstvo mjesne općine Pazin na sjednici održanoj 18. rujna 1899. godine, kada su dr. Dinko Vitezić, dr. Matko Laginja i prof. Vjekoslav Spinčić proglašeni počasnim građanima Pazina u znak zahvalnosti za sve ono što su učinili za otvaranje pazinske hrvatske gimnazije, pored ostalog utvrdilo da je "oživotvorenjem ove gimnazije dalo povoda i otvaranju pokrajinske niže realne gimnazije" pa se i to "mora smatrati posljedicom njihova rada te je time zasluga njihova dvostruka za grad Pazin".
65
1. Kada danas s vremenske distance od jednog stoljeća pokušavamo sagledati zbivanja koja su prethodila osnivanju Hrvatske gimnazije u Pazinu i ulogu koju je kod toga imala Mjesna općina Pazin, čini nam se da u vremenu od 1868. do 1899. koje možemo s pravom nazvati pretpovijest Pazinske gimnazije treba razlučiti dva osnovna razdoblja i to:
- prvo razdoblje od 1868. do 1886. godine; i - drugo razdoblje od 1887. do 1899. godine.
Prvo razdoblje obilježila je borba za reorganizaciju njemačke gimnazije u Pazinu i njeno pretvaranje u školu s talijanskim, odnosno hrvatskim nastavnim jezikom. Kod toga možemo razlikovati period od 1868. do 1873. godine u kojem su se vodile rasprave za pretvorbu niže franjevačke njemačke gimnazije i period od 1873. do 1886. godine, tj. vrijeme od osnivanja više njemačke gimnazije do odluke o njenom preseljenju u Pulu.
U tom prvom razdoblju na vlasti u Mjesnoj općini Pazin nalazili su se Talijani, pa je razumljivo što se ista kroz to vrijeme zalagala za reorganizaciju njemačke gimnazije u gimnaziju s talijanskim nastavnim jezikom.
Drugo razdoblje poklapa se s vremenom kada su na vlast u Mjesnoj općini Pazin bili Hrvati. Njega karakteriziraju nastojanja zastupstva Mjesne općine Pazin da se u Pazinu otvori nova srednja škola, odnosno viša gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom.
I u tom razdoblju mogli bismo govoriti o dvije etape i to prvoj od 1887. do 1894. godine i drugoj od 1895. do 1899. godine.
Prvu etapu karakterizira zahtjev Mjesne općine Pazin da se ukoliko nije moguće održati višu njemačku gimnaziju u Pazinu otvori niža njemačka gimnazija u kojoj bi se postupno uvodio hrvatski kao nastavni jezik, odnosno, kada je to bilo odbijeno, zahtjev da se u Pazinu otvori Učiteljska pripravnica, pa radnička ili neka druga srednja škola s hrvatskim nastavnim jezikom, da bi se pred kraj te etape jasno zahtijevalo da to bude viša hrvatska gimnazija. U toj etapi zabilježili smo i prvi posjet predstavnika Mjesne općine Pazin caru Franji Josipu I. u Pulu u mjesecu srpnju 1887. godine.
Drugu etapu od 1895. do 1899. godine karakterizira intenziviranje zahtjeva da se u Pazinu osnuje viša gimnazija i njegovo proširenje sa zahtjevom da se u istom mjestu utemelji muško i žensko učiteljište. U to vrijeme postavlja se odlučni zahtjev u bečkom parlamentu za uspostavu hrvatske gimnazije u Pazinu. U njemu bilježimo i novi posjet caru Franji Josipu I. u Beču 1898. godine i konačnu odluku centralnih vlasti da se u Pazinu utemelji nova viša gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom.
U toj završnoj etapi u borbi za pazinsku gimnaziju u poreznoj općini Pazin, koja je bila značajan sastavni dio Mjesne općine Pazin, vlast su osvojili Talijani, pa je Upravno vijeće te podopćine tražilo da se u Pazinu uspostavi talijanska gimnazija.
2. Borba za uspostavu hrvatske gimnazije u Pazinu, koja je započela sa zahtjevom za reorganizaciju niže njemačke gimnazije 1868. godine završena je 1899. godine, kada su u Pazinu bile utemeljene dvije nove gimnazije, Velika državna hrvatska c. kr. gimnazija i Pokrajinska talijanska realna gimnazija.
3. U rekonstrukciji zbivanja iz vremena pretpovijesti pazinske hrvatske gimnazije, držeći se okvira zadane teme, dali smo samo faktografski pregled podataka koji smo pronašli u arhivskom fondu Mjesne općine Pazin (1868.-1918.) i dopunili ga podacima zabilježenim u Našoj slozi i već publiciranim radovima na tu temu. Nismo ulazili u njihovu analizu, kao ni u ocjenu tih zbivanja u cijelosti, jer nam se činilo da bi jedna ozbiljna analiza u tom smislu mogla uslijediti tek nakon detaljnijeg pregleda podataka sačuvanih u arhivskim fondovima Istarskog sabora u Poreču, Namjesništva u Trstu i Ministarstva za bogoštovlje i nauku u Beču, što nam je bilo nedostupno, a i prelazilo bi okvire zadane teme. No i pored svega toga vjerujemo da će prikupljeni podaci moći korisno poslužiti svima onima koji se u budućnosti žele detaljnije pozabaviti tom problematikom.
