Juraj Dobrila

Tekstovi

Petar Strčić:
Deset značajki povijesti Istre...
cijeli tekst...

Mladen Juvenal Milohanić:
Juraj Dobrila, veliki mecena đaka...
cijeli tekst...

Dražen Vlahov:
Mjesna općina Pazin...
cijeli tekst...

Jakov Jelinčić:
Borba Talijana i Talijanaša...
cijeli tekst ...

Giovanni D`Alessio:
Problemi školstva i politički problemi...
cijeli tekst ...

Milivoj Čop:
Carsko-kraljevska velika državna gimnazija...
cijeli tekst ...

Galiano Labinjan:
Gimnazija u Pazinu s nastavom na njemačkom...
cijeli tekst ...

Prof. dr. Milivoj Čop:

 

Carsko - kraljevska velika državna gimnazija
u Pazinu od 1899. do 1918. godine

GOSPODARSKO-DRUŠTVENE I POLITIČKE PRILIKE U ISTRI
ZAHTJEVI ZA UTEMELJENJE HRVATSKE GIMNAZIJE
UTEMELJENJE I POČETAK DJELOVANJA GIMNAZIJE
USTROJSTVO ŠKOLE I PROGRAMSKA OSNOVA
NASTAVNA OSNOVA NEOBVEZNIH I RELATIVNO NEOBVEZNIH PREDMETA
KRETANJE UČENIKA OD 1899./1900. DO 1913./1914. ŠKOLSKE GODINE
USPJEH UČENIKA TIJEKOM RAZDOBLJA
POLAGANJE ISPITA ZRELOSTI NA GIMNAZIJI
ZAVIČAJNOST I SOCIJALNO PODRIJETLO POLAZNIKA ŠKOLE

Otvaranje Carske kraljevske velike državne gimnazije u Pazinu bilo je rezultat upornih i više puta ponavljanih zahtjeva da Istra dobije srednjoškolsku ustanovu s nastavom na hrvatskom jeziku. Odlukom austrijskih vlasti od 24. kolovoza 1899. osnovana je kao osmorazredna škola klasičnog smjera. Sa svojim profesorima i učenicima Gimnazija se iskazivala kao prosvjetna ustanova koja je po svim obilježjima predstavljala značajan dio narodnog pokreta i preporoda u Istri. Kroz razne izvanškolske aktivnosti profesori su pridonosili unapređenju gospodarskih, kulturnih i društvenih prilika u Pazinu i okolici. Svojim radom pružali su presudnu pomoć pazinskoj "Ženskoj učiteljskoj školi" koja je djelovala od 1912. do 1918.

GOSPODARSKO-DRUŠTVENE I POLITIČKE PRILIKE U ISTRI

Tijekom narodnog preporoda i opće nacionalne borbe u Istri u drugoj polovici 19. stoljeća, koju su vodili tadašnji narodni zastupnici, svećenstvo, učiteljstvo i drugi narodnjaci protiv tuđinske protunarodne i odnarođivačke politike, ostvarene su brojne narodne potrebe na gospodarsko-društvenom, nacionalnom i prosvjetnom području, posebice glede napretka osnovnoga školstva i afirmacije hrvatskoga materinskoga jezika u javnom životu. U stalnom sukobu s narodnim protivnicima koji su hrvatskoj djeci otežavali odgoj i obrazovanje na materinskom jeziku i zakonskim načelima, uspjeli su do kraja stoljeća, usprkos mnogim zaprekama, utemeljiti vrlo velik broj hrvatskih osnovnih škola i drugih ustanova, koje su svojom djelatnošću dalje pridonosile gospodarsko­društvenom i kultumo-prosvjetnom napretku ljudi na nacionalnim osnovama.
Zatim, izgradnjom cestovnih prometnih puteva i željeznice, te razvojem industrije i pomorstva u Trstu, Rijeci, Puli, Rovinju i drugdje, mnogi su Istrani nalazili zaposlenje i dopunsku zaradu. To je posebice pogodovalo boljem povezivanju sela i grada, te uvođenju suvremenijih oblika privređivanja, a time i unapređivanju relativno zaostale istarske ruralne sredine. Tome su značajno pridonosili i robno-novčani odnosi koji su sve snažnije poticali gospodarsko-društveni život. Time je postupno opadao gospodarski prestiž i društveno-odgojni utjecaj narodnih protivnika, a Istra se sve više učvršćivala kao jedinstveni narodni organizam prema načelu svoj na svome. U tom općem napretku narodno školstvo i materinski jezik predstavljali su najveći izraz slobode i nacionalne samostojnosti.
Pa ipak, to nije bilo dovoljno na putu potpunog nacionalnog osamostaljenja, jer je nedostajalo školovanih ljudi i stručnih kadrova za pojedine gospodarske i društvene narodne potrebe. Kako su Talijani imali dovoljno školovanih ljudi, od činovnika do brojnih drugih stručnih djelatnika, oni su i dalje po tradiciji imali povlašteni položaj, držeći u svojim rukama ključna mjesta u politici, trgovini, administraciji i drugim područjima djelatnosti. To nije pogodovalo daljem razvoju narodnoga pokreta i hrvatskim nacionalnim interesima. Stoga je trebalo misliti na odgoj nove istarske hrvatske narodne inteligencije, koja bi postupno preuzimala pojedine službe u gospodarstvu, javnoj upravi, sudstvu, prosvjeti i slično u nacionalno emancipiranoj pokrajini. Tim više što je činovnička Austrija pridavala našim ljudima znatnu prednost u državnim službama i javnoj djelatnosti, s obzirom na poznavanje talijanskoga, posebice njemačkoga jezika, kojega talijanski intelektualni sloj nije, ili nije dovoljno poznavao. Tome je pogodovala i činjenica da u uvjetima već razvijenog narodnog pokreta i rastuće gospodarsko-društvene osnove, hrvatski intelektualac nije morao slijepo služiti talijanskim vladajućim strukturama ili se čak odnaroditi da bi mogao napredovati u službi, kao i to, da se od 1894. godine u administraciji i javnoj djelatnosti, uz talijanski, mogao koristiti i hrvatski jezik.

ZAHTJEVI ZA UTEMELJENJE HRVATSKE GIMNAZIJE

Iako je osnovno školstvo za koje su se borili istarski Hrvati i na tome stalno ustrajavali, predstavljalo vrijednu osnovu za napredak općeg narodnog života, ono ipak nije bilo dovoljno da bi zadovoljilo rastuće potrebe u gospodarstvu i javnoj djelatnosti hrvatskoga naroda u Istri. Stoga su se već tijekom druge polovice 19. stoljeća činili znatni napori da se u Istri utemelji jedna hrvatska srednja škola u kojoj bi se školovali domaći mladići, te pripremali za razne službe i za sveučilišni studij, kako bi se istarski Hrvati u dogledno vrijeme ravnopravno mogli odnositi s Talijanima koji su držali, ne samo ključne položaje u gospodarstvu i javnoj upravi, već su zbog svoje veće obrazovanosti, stalno isticali svoju nadmoćnost prema nedovoljno školovanim hrvatskim ljudima. 1

Do tada su neki mladići hrvatske narodnosti, u želji da steknu srednje obrazovanje, pohađali riječku i senjsku gimnaziju, a mnogi njemačke i talijanske škole kojih je bilo nekoliko u Istri. U Pazinu je postojala njemačka Niža gimnazija još od 1836. godine, koja je 1873. godine prerasla u punu osmogodišnju ustanovu, iako u Pazinu i okolici gotovo i nije bilo njemačke djece. Do donošenja školskog zakona 1869. godine vodili su je franjevci, a zatim je 1870. godine prešla u državne ruke, da bi se dvadeset godina kasnije, 1890. godine, preselila u Pulu. 2

U istome razdoblju u Kopru je djelovala talijanska Gimnazija u kojoj se od 1860. godine nastava izvodila isključivo na talijanskom jeziku, dok se od 1873. godine predavao i njemački jezik kao obvezan predmet u svim razredima. O hrvatskom i slovenskom jeziku ni spomena.
Međutim, težak je bio put dok se došlo do hrvatske Gimnazije, iako se godinama uporno radilo na tome da se ona otvori. Još 1868. godine započela je akcija u tom smislu. Tada su 32 poslanika hrvatskih i slovenskih istarskih općina uputili molbu tadašnjem austrijskom Ministarstvu nastave, da se njemačka Gimnazija u Pazinu pretvori u hrvatsku. Na isti način postupili su i pazinski Talijani sa zahtjevom da se ona preustroji u talijansku Gimnaziju. Zatim su istarski studenti 1874. godine, na čelu s Matkom Laginjom i drugim narodnjacima, započeli akciju s posebnim proglasom istarskim Hrvatima u kojem su tražili osnivanje hrvatske Gimnazije.
Prilikom posjeta Franje Josipa Puli 1887. godine, narodni zastupnik dr. Dinko Vitezić vodio je posebnu deputaciju općina Žminj i Pazin u audijenciju caru. Tom prilikom, uz ostalo, neposredno mu je uputio i molbu za otvaranje Hrvatske gimnazije u Pazinu koju su potkrijepile sve ostale općine u hrvatskim rukama, ali bez uspjeha. 3

UTEMELJENJE I POČETAK DJELOVANJA GIMNAZIJE

Poslije mnogih ustrajnih i napomih političkih pothvata, austrijske državne vlasti, ne mogavši više uzmicati pred opravdanim hrvatskim zahtjevima, koji su se temeljili na zakonskim, moralnim i nacionalnim načelima, utemeljile su 1899. godine Hrvatsku gimnaziju u Pazinu na hrvatskome nastavnom jeziku i na trošak državnog proračuna, a na osnovi sljedeće odluke:
"Njegovo se c. i k. Apost. Veličanstvo Previšnjom odlukom
24. kolovoza 1899. premilostivo udostojilo dozvoliti, da se početkom školske godine 1899./ 1900. osnuje u Pazinu državna gimnazija s nastavnim jezikom hrvatskim.
Ovu Previšnju odluku priopćilo je c. k. ministarstvo za bogostovlje i nastavu otpisom 26. kolovza 1899. br. 24424 c. k. pokrajinskom školskom Vijeću za Istru u Trstu naredivši, da se ima početkom školske godine 1899./1900. otvoriti prvi razred i da se svake nastajne školske godine postepeno raširi zavod za jedan viši razred do dopunjenja istoga. Njemački jezik bi uveden za sve učenike u svim razredima kao obligatan, a talijanski kao relativno obligatan predmet." 4

Gimnazija je ustrojena kao osmogodišnja školska ustanova klasičnoga smjera pod nazivom Carsko-kraljevska (C. K.) velika gimnazija, pri čemu je oznaka C. K. označavala da je to državna ustanova i na državni trošak, a pridjevak velika ukazivao je na njeno osmogodišnje trajanje.
Odluka o osnivanju Gimnazije vrlo je snažno odjeknula po cijeloj Istri i potaknula val ogromnog oduševljenja među svim slojevima naroda. Posebice zbog toga što je kao najviša hrvatska školska ustanova predstavljala najveću prepreku tuđinskoj odnarođivačkoj odgojnoj politici u srednjoj Istri. O tom događaju pisala je tadašnja Naša sloga prema navodima Matka Rojnića ovo: "Školskom godinom 1899./1900. ima se u Pazinu otvoriti hrvatski zavod, koji nas Hrvate... diže na visinu njihovih talijanskih suzemljaka, otvara našem narodu nova vrata koja su mu do sada zatvorena bila, osigurava njihov narodni opstanak u Istri, da možemo reći, osigurava Istru Hrvatima." 5

Iste godine odlukom Ministarstva bogoštovlja i nastave na novootvorenu Gimnaziju postavljena su četiri učitelja - profesora: Franjo Matejčić, dotadašnji profesor gimnazije u Kopru, za privremenog ravnatelja i učitelja latinskoga i hrvatskoga jezika, Antun Jošt, dotadašnji suplent Gimnazije u Ljubljani, za privremenog učitelja zemljopisa, matematike i prirodopisa, Josip Roža, ispitani učiteljski kandidat i suplent, za predmete latinski, hrvatski, njemački i talijanski jezik, te Milan Dovgan kao suplent za vjeronaučnu obuku. Sljedeće školske 1900./1901. godine bili su unapređeni privremeni ravnatelj Franjo Matejčić za stalnog ravnatelja, a suplenti Josip Roža i Antun Jošt u zvanje pravog učitelja.
Zatim su novom odlukom Ministarstva na školu postavljeni učiteljski kandidati u svojstvu suplenta: Dragutin Müller, za predmete latinski i hrvatski jezik, povijest i zemljopis te Ivan Bergić (Brgić), za predmete latinski, hrvatski i talijanski jezik. 6

Novoosnovana Gimnazija prostorno se smjestila u dvokatnu staru zgradu na pazinskom Buraju i na staroj pazinskoj cesti u blizini Franjevačkog samostana, nedaleko od središta grada i svega nekoliko stotina metara od staroga Kaštela i Jame u koju ponire Pazinčica. Mjesto je predstavljalo čistu prirodnu sredinu iz kojega se pružao široki pogled na bližu i dalju okolicu Pazina i s dovoljno okolnoga prostora na kojem su učenici provodili slobodno vrijeme nakon napomog rada u Školi i blagdanskih dana u igri, šetnji i čistom zraku.
U toj zgradi djelovala je Velika njemačka gimnazija od 1873. do svoga preseljenja u Pulu 1890. godine. Zatim devet godina nije ničemu služila, da bi se 1899. godine ponovno otvorila i predala na korištenje novoutemeljenoj Hrvatskoj gimnaziji. Na vanjskoj strani prednjega zida postavljenaje velika limena ploča s natpisom C. kr. velika gimnazija, što je značilo da je Gimnazija državna ustanova i da ima svih osam razreda.
U dvokatnoj zgradi bilo je dovoljno učioničkog i drugog prostora. Učionice su se nalazile u prizemlju i na prvom katu, profesorska zbornica na prvom, te kabineti, knjižnica, pisarnica, uprava i ravnateljev stan na drugom katu. Bilo je dovoljno prostora za održavanje obuke i za svekolike druge potrebe. U učionice se moglo smjestiti i do 50 učenika, a u svakoj od njih nalazio se križ i careva slika kao dva simbola koja su značila da je Škola katolička i carsko-kraljevska ustanova. Nastava se održavala svaki dan prije podne od 8 do 12 i poslije podne od 14 do 16 sati.

Škola je djelovala u istoj zgradi svih 19 godina svoga postojanja, sve do 1918. godine, osim 1915. godine, kada se morala ustupiti ranjenicima koji su stizali s frontova. Te godine obuka se održavala u Franjevačkom samostanu i u velikoj zgradi Tiskovnog društva, a zatim se 1916. godine ponovno vratila u svoju zgradu.

 

 

USTROJSTVO ŠKOLE I PROGRAMSKA OSNOVA

Istom odlukom od 24. kolovoza 1899. godine Hrvatska gimnazija u Pazinu utemeljena je kao osmorazredna općeobrazovna srednja škola u klasičnom ustrojstvu kao pripremna škola za studij na sveučilištu, posebice onih struka koje su nužno zahtijevale poznavanje klasičnih jezika i klasične starine. Stoga je sa svojim programskim sadržajima bila prvenstveno usmjerena na učenje grčkoga i klasičnog latinskoga jezika, da bi se, uz ostalo preko njih mogla usvajati stara grčka i rimska kultura kao osnova za duhovno školovanje i oblikovanje čovjeka. Pored ova dva osnovna nastavna predmeta, u Školi se prema nastavnom planu, poučavalo još deset obveznih općeobrazovnih predmeta: hrvatski materinski jezik kojem se poklanjala posebna pažnja, te vjeronauk, njemački jezik, povijest, zemljopis, matematika, prirodopis, fizika i kemija, filozofska propedeutika i prostoručno crtanje. Evo prikaza nastavnih predmeta i broja sati po predmetima i razredima u školskoj 1908./1909. godini: 7

NASTAVNI PREDMET	BROJ SATI NA NEDJELJU U RAZREDU								SVEGA
	I.	II.	III.	IV.	V.	VI.	VII.	VIII.
Nauk o vjeri	2	2	2	2	2	2	2	2	16
Latinski jezik	8	8	6	6	6	6	5	5	50
Grčki jezik	-	-	5	4	5	5	4	5	28
Hrvatski jezik	4	4	3	3	3	3	3	3	26
Njemački jezik	3	3	3	3	3	3	3	3	24
Povijest	-		3		3	4	3	3
Zemljopis	3	}4	-	}4	-	-	-	-	}27
Matematika	3	3	3	3	3	3		3	24
Prirodopis	2	2		-	2	2	-	-
Fizika -			}2				3		} 19 (20)
Kemija	-	-		3	-	-	2	3/4/
Filozof. propedeutika	-	-	-	-	-	-	-	2	4
Prostoruč. crtanje	4	4	4	4	-	-	-	-	16
SVEGA	29	30	31	32	28	28	28	28 (29)	234 (235)

Iz priloženog nastavnog plana proizlazi da je od 235 sati tjedne nastave u svih osam razreda, na jezike otpadalo 128 sati (latinski 50, grčki 28, hrvatski 26 i njemački 24), dakle 54%, a na sve ostale predmete 107 nastavnih sati ili 46%. Prevladavanje latinskog jezika s kojim se započimalo već u prvom i grčkoga u trećem razredu, ukazuje na njihovu značajnu važnost, te se njima pridavala posebna pažnja i najveći broj nastavnih sati. To je bila bitna odrednica gimnazijskog ustrojstva, koja ukazuje i na njeno društveno-jezično klasično usmjerenje. Stoga je bila posve prihvatljiva programska koncepcija klasičnih jezika, ali se teško može razumijeti da je, primjerice, njemački imao samo dva sata manje od hrvatskoga jezika, koji je ujedno bio i nastavni jezik. Značajno mjesto u nastavnom planu imala je i vjeronaučna obuka. Prema priloženom pregledu učevnih sati za pojedine obavezne predmete proizlazi da se ona izvodila po dva sata tjedno u svakom razredu, što je iznosilo 16 sati u svih osam razreda. Obuku je održavao vjeroučitelj Franjo Frankola u svojstvu profesora od I. do VIII. razreda, prema temeljito razrađenoj koncepciji vjerskoga odgoja, čiji se sadržaj zasnivao na Bibliji i katekizmu. U prva dva razreda i u prvom polugodištu III. razreda obrađivalo se gradivo iz katekizma i obredoslovlja, a zatim u drugom polugodištu III. i IV. razreda Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta, koja se odnosila na starozavjetnu i novozavjetnu objavu Božju. U sljedećim razredima učenici su upoznavali pojedine grane teologije: u V. razredu katoličku apologetiku (dio teologije kojoj je svrha da brani kršćansko učenje), u VI. razredu katoličku dogmatiku (sustav dogmi katoličke vjere), u VII. razredu katoličku moralku (nauka o kršćanskim etičkim vrijednostima) i u VIII. razredu crkvenu povijest (povijest Kristove crkve). Vjeronauk se smatrao važnijim predmetom, pa se redovito i u svjedodžbama stavljao na prvo mjesto. Vjeroučitelj Frankola, koji je ujedno bio i propovjednik za niže i više razrede, pored ravnatelja, značajno je utjecao na djelatnost učitelja i na školski život. Međutim, pored vjeronaučne obuke, vjerski odgoj učenika provodio se i putem drugih oblika vjerskog djelovanja. Primjerice, školska godina počinjala je i završavala svečanom službom Božjom i zazivanjem Duha Svetoga, školska obuka redovito je počinjala i završavala prigodnom molitvom, a svake nedjelje i blagdana učenici su prisustvovali školskoj misi, koju je za njih služio kateheta Frankola u samostanskoj crkvi. Na njoj je redovito nastupao đački pjevački zbor, a nerijetko ga je pratio i đački orkestar. Poslije mise odlazilo se u Školu gdje bi kateheta Frankola učenicima održao propovijed. Svečano su se proslavljali glavni vjerski blagdani Božić i Uskrs, posebice Tijelovo, pri čemu su svi učenici na čelu s ravnateljem i učiteljskim zborom sudjelovali u crkvenoj procesiji koja je prolazila pazinskim ulicama. Tijekom školske godine učenici su se tri puta ispovijedali i pričešćivali: na početku, o Uskrsu uz duhovne vježbe i na kraju školske godine. Može se postaviti pitanje je li ovakva klasična koncepcija Gimnazije udovoljavala gospodarsko-društvenim potrebama Istre s obzirom na naprednije gospodarstvo, posebice na razvoj industrije, prometa i trgovine, te na velike društvene promjene tijekom 19. stoljeća, koje su do punog izražaja dolazile i u Istri. Novonastale prilike nesumnjivo su zahtijevale i drugačiji pristup obrazovanju, tražile su više predmeta i s većim brojem sati, s realističkim sadržajima i realnim programskim usmjerenjem radi boljeg upoznavanja dostignuća prirodnih znanosti i stjecanja praktičnih i korisnih znanja za kasnije djelovanje u životu. Sigurno je da klasična koncepcija Gimnazije tome nije mogla udovoljiti, tim manje što je istarsko gospodarstvo početkom stoljeća brzim koracima kročilo naprijed. Međutim, dok se iz istih razloga u banskoj Hrvatskoj postupno prelazilo na preustrojavanje klasičnih gimnazija ograničavanjem latinskoga jezika na nekoliko viših razreda i potpunim ukidanjem grčkoga jezika, te uvođenjem novih predmeta s realističkim sadržajima, dotle su se u Pazinskoj gimnaziji izvodili gotovo neznatni pomaci u tom pravcu. Čak se dijelom i otežavalo stanje. Primjerice u školskoj 1911./1912. godini smanjen je latinski jezik samo za po jedan sat u I. i II. razredu, ali je uveden talijanski jezik po dva sata u svakom razredu, a sljedeće 1912./1913. školske godine uvedena je i gimnastika s po dva sata u svakom razredu. Time se nastavni plan obveznih predmeta povećao s 244 u šk. 1910./1911. godini na 264 sata tjedne nastave u 1912./1913. školskoj godini. To je iznosilo po razredima: 31 nastavni sat u I., 31 u II., 35 u III., 34 u IV., te po 33 nastavna sata u V., VI., VII. i VIII. razredu. Ovim povećanjem učenici su bili opterećeni u prosjeku s 5,5 sati dnevne nastave.

NASTAVNA OSNOVA NEOBVEZNIH I RELATIVNO NEOBVEZNIH PREDMETA

Programska koncepcija klasičnog usmjerenja Gimnazije značajno se ublažavala uvođenjem pojedinih nastavnih disciplina s pretežno realističkim sadržajima kao slobodnih i relativno obaveznih predmeta, a koje su učenici slobodno birali prema želji i osobnim interesima. Tijekom 11-godišnjeg razdoblja od 1903. do 1914. godine, za koje postoje podaci, u Školi se poučavalo osam neobveznih predmeta: kaligrafija ili uzomo pisanje, talijanski i francuski jezik, gimnastika, pjevanje, stenografija, crtanje i opisna geometrija. Od navedenih predmeta pjevanje se vodilo tijekom cijeloga razdoblja, a ostali predmeti prema potrebi. U sljedećem tabelarnom prikazu navode se svi relativno obvezni i slobodni predmeti s osnovnim podacima: godišta i razredi u kojima se se predavali, broj učeničkih grupa ili odjela, broj sati tjedne nastave i broj učenika koji su slušali pojedine predmete: 8

Nastavni predmet	Razred u kojem se proučavalo	Broj obuhvaćenih učenika po razredima i godištima
		Broj grupa	03./04.	04./05.	05./06.	06./07.	07./08.	08./09.	09./10.	10./11.	11./12.	12./13.	13./14.
Kaligrafija	I. - II.	2	38	57	69	76	47	43	-	-	-	-	-
Talijanski j.	I. - VIII.	2	114	158	190	206	190	179	185		obvezno - 2
Francuski	IV.- VIII.	2	-	-	-	-	-	-	53	52	54	62	52
Gimnastika	I. - VIII.	6	123	139	136	146	118	98	103	98	101	obvezno
Pjevanje	I. - VIII.	6	138	177	167	136	112	96	95	96	85	89	108
Stenografija	V. - VIII.	2	-	-	85	46	36	55	17	28	14	25	39
Crtanje	V. - VIII.	2	-	-	-	-	19	16	16	6	9	12	5
Opis. geo.	VIII.	2	-	-	-	-	-	-	-	-	-	-	10

Iz prikaza se vidi da se zaista velik broj učenika opredjeljivao za učenje neobveznih predmeta. Na to ukazuje brojčani zbir svih obuhvaćenih učenika u pojedinim predmetima za svaku školsku godinu. Nastava se izvodila po grupama ili odjelima. Obično se radilo u dvije grupe, osim u gimnastici i pjevanju gdje se djelovalo u okviru pet do šest grupa u svakom razredu. Iz zbroja se vidi da je, prema godišnjem broju polaznika škole, svaki od njih pohađao obuku nekog neobveznog predmeta, a mnogi po dva i više njih. Prema navedenim podacima učenici su se najviše opredjeljivali za talijanski jezik, gimnastiku i pjevanje. Talijanski jezik predavao se kao neobvezan predmet s po dva sata tjedno samo do 1910. godine, i to po razrednim skupinama u kojima su bili obuhvaćeni gotovo svi učenici dotičnoga razreda. Od školske 1910./1911. godine poučavao se kao obvezan predmet s po dva sata tjedno, a kao neobvezan predmet uveden je i francuski jezik u okviru dvije grupe. Značajno mjesto u skupini neobveznih predmeta imali su gimnastika i pjevanje. U svakome odjelu - grupi obuka se održavala prema razrađenom programu i prema odgovarajućim sadržajima: od elementamih i početnih vježbi do najsloženijih teoretskih oblika i sadržaja, te njihovih praktičnih izvedbi. Međutim, u školskoj 1912./1913. godini gimnastika je uvedena u redovnu nastavnu osnovu kao obvezan predmet. Posve je sigurno da je ovako veliki izbor slobodnih i neobveznih predmeta, pretežno s praktičnim značenjem, značajno približavao klasičnu koncepciju Gimnazije pravcu realnoga usmjerenja, na što posebice ukazuje velik broj učenika koji se opredjeljivao za te predmete. Vjerojatno je da bi se značajnije mijenjala klasična koncepcija Pazinske gimnazije da nije uslijedio Prvi svjetski rat. Možda se ne bi izvodili veći zahvati, s obzirom na uzajamni odnos Gimnazije i školstva u Monarhiji, ali je posve sigurno da bi se realističko programsko usmjerenje više uvažavalo, jer su to tražile rastuće gospodarsko-društvene potrebe, kao što je to učinjeno i u sušačkoj, najbližoj hrvatskoj gimnaziji. 9

 

 

KRETANJE UČENIKA OD 1899./1900. DO 1913./1914. ŠKOLSKE GODINE

Podaci o broju i kretanju učenika iznose se samo za razdoblje od 1899. do 1914. godine za koje postoje podaci na osnovi školskih godišnjih izvješća. U sljedećem tabelarnom prikazu navodi se za svaku školsku godinu broj upisanih učenika, broj pridošlih i broj onih koji su napustili Zavod tijekom godine, broj učenika na kraju školske godine ukupno i po razredima, te broj maturanata u razdoblju od 1906. do 1914. godine. 10

ŠKOLSKA GODINA	BROJ UČENIKA				BROJ UČENIKA PO RAZREDIMA								Polagalo ispit zrelosti
	Na početku šk. godine	Pridošli	Napustili školu	Na kraju šk. godine	I.	II.	III.	IV.	V.	VI.	VII.	VIII.
1899./00.	102	1	18	85	85	-	-	-	-	-	-	-	-
1900./01.	143	2	23	122	54	68	-	-	-	-	-	-	-
1902./03.	171	1	18	154	40	32	37	45	-	-	-	-	-
1903./04.	178	2	16	164	37	33	26	30	38	-	-	-	-
1904./05.	211	2	11	202	28	30	27	33	25	25	34	-	-
1905./06.	235	1	13	223	42	45	26	29	22	27	32	-	-
1906./07.	262	2	16	248	47	38	43	21	22	22	23	32	28
1907./08.	253	2	25	230	42	36	31	39	19	18	22	23	21
1908./09.	225	5	22	208	36	31	26	27	29	19	19	21	20
1909./10.	215	1	16	200	33	39	24	25	21	23	16	19	18
1910./11.	205	1	16	190	40	30	32	21	18	14	19	16	17
1911./12.	185	-	13	172	36	28	29	20	15	13	12	19	20
1912./13.	193	1	19	175	47	30	22	21	16	13	13	13	12
1913./14.	194	2	9	187	50	40	19	19	19	14	13	13	13

Iz priloženog tabelarnog prikaza vidi se da se prve šk. 1899./1900. godine u Školu, nakon položenog prijamnog ispita, 11

upisalo 102 učenika, pa se moralo formirati dva odjeljenja prvoga razreda: odjeljenje I.A i odjeljenje I.B razreda. Tijekom i na kraju školske godine Školu je napustilo iz raznih razloga oko 30% učenika, najviše zbog toga što nisu mogli udovoljiti programskim zahtjevima Škole. U drugi razred upisala su se 72, da bi na kraju ostalo 68 učenika, te se i tada obuka izvodila u dva odjeljenja. Njihov broj se i dalje, iz godine u godinu osipao, sve do osmog razreda što se vidi iz podataka u tabelarnom prikazu. Primjerice od 102 učenika upisana u I. razred šk. 1899./1900. godine, stigla su u II. razred 72 učenika (70%), u III. iz drugog razreda 59 (82%), IV. 46 (78%), V. 40 (87%), VI. 36 (90%), VII. 32 (89%) i u VIII. razred 32 učenika (100%). U prosjeku je godišnje prelazilo iz nižeg i viši razred 75% učenika. Prema tome najveće osipanje učenika bilo je u početku, a kasnije sve manje, pa su primjerice iz VII. u VIII. razred prešli svi učenici (100%).

U zadnjem stupcu navodi se broj kandidata koji su pristupili ispitu zrelosti u razdoblju od 1906. do 1914. godine. Među njima ima i nekoliko učenika privatista. Podaci o sadržaju i ishodu ispita zrelosti navest ćemo kasnije.

USPJEH UČENIKA TIJEKOM RAZDOBLJA

Prema mnogim pokazateljima hrvatska pazinska gimnazija nalazila se na zavidnoj razini glede uspjeha svojih učenika. Na to ukazuju i brojčani podaci u sljedećem tabelarnom prikazu. Iz njih se vidi uspjeh učenika na osnovi dobivenih ocjena na kraju školske godine od 1900. do 1914. godine. Prema tadašnjem sustavu ocjenjivanja učeničkih znanja i drugih vrijednosti, postojale su tri pozitivne i prolazne ocjene: I. red s odlikom, kao odličan uspjeh, I. red, kao sposoban s dobrim uspjehom i II. red, kao opće sposoban za prijelaz u viši razred. Neprolazna ocjena bila je III. red, kao nesposoban s nedovoljnim uspjehom. Evo toga prikaza prema podacima iz godišnjih izvješća za navedeno razdoblje:

Uspjeh učenika  prema  dobivenim ocjenama od 1900. do 1914. godine	ŠKOLSKA GODINA
	1899. /00.	1900. /01.	1901. /02.	1902. /03.	1903. /04.	1904. /05.	1905. /06.	1906. /07.	1907. /08.	1908. /09.	1909. /10.	1910. /11.	1911. /12.	1912. /13.	1913. /14.	Prosj	Prosj u %
S odličnim uspjehom - I. red s odlikom	8	16	11	22	18	23	27	37	29	20	16	19	22	29	20	21	12
Sposobni s dobrim uspjehom - I. red	63	82	119	113	129	166	178	192	176	167	142	116	131	120	130	134	75
Uopće sposobni II. red	9	19	7	18	12	13	12	13	20	8	21	20	20	12	21	15	8
Nesposo- bni i s nedov. uspj. - III. red	5	5	2	3	5	-	4	4	3	11	17	27	8	12	13	8	4
Neispitani	-	-	-	-	-	-	2	2	2	2	3	5	1	2	3	2	1
Ukupan broj ocije- njenih uč.	85	122	139	154	164	202	223	248	230	208	200	187	172	175	187	-	-

Iz priloženih podataka vidi se da je u razdoblju od 1900. do 1914. godine, na kraju svake školske godine, ne računajući neispitane učenike koji su bili upućeni na popravni ispit, bilo ocjenjivano u prosjeku 180 učenika godišnje. Od toga je, prema tadašnjim ocjenskim vrijednostima bilo ocijenjeno u prosjeku: s odličnim uspjehom (I. red s odlikom) 21 učenik ili 12%, sposobni s dobrim uspjehom (I. red) 134 učenika ili 75%, uopće sposobni (II. red) 15 učenika ili 8% i kao nesposobni s nedovoljnim uspjehom (III. red), dakle neprolazni, 13 učenika ili 8%. Po dva su učenika u prosjeku ostala neispitana (1 %). Prema tome iz prikazanih podataka vidi se da je najveći broj učenika, njih oko 75%, završavao razred sa srednjom ocjenom, što bi prema današnjem sustavu ocjenjivanja odgovaralo ocjeni vrlo dobar. To ukazuje na značajan uspjeh škole, a time i na njenu odgojno-obrazovnu vrijednost.

POLAGANJE ISPITA ZRELOSTI NA GIMNAZIJI

Prema odluci Pokrajinskoga školskoga vijeća u Trstu, prvi ispit zrelosti na hrvatskoj pazinskoj gimnaziji održao se svršetkom školske 1906./1907. godine na osnovi tadašnjeg austrijskog pravilnika kojim je bio utvrđen ispitni program, tijek ispita i način utvrđivanja ispitnog uspjeha. Već tijekom prve polovice 1907. godine ispitu se pridavala posebna pažnja, gotovo ista kao i otvaranju Gimnazije prije osam godina. Na to ukazuje nekoliko zapisa. Još početkom 1907. godine, dr. Matko Kević, profesor Gimnazije posvetio je dio svoje pjesme budućim maturantima, a koju je pripremio kao Proslov u povodu otvaranja pučkih predavanja 13. siječnja 1907. godine, koje su održavali gimnazijski profesori.
Evo dijela pjesme koja se odnosi na maturante:

"...Ali ne znaš, al ne haješ mlada,    Eto sunca i na naša vrata. Gle pogledaj jada nevidjela  Preko Paza i grada Boljuna Tamo dalje ukraj hladne Fojbe Grad se bijeli vrh klisure stojne;	Sokolica u njem gn'jezdo svila Puno gn'jezdo ptića sokolića Sve pernati i okrilatili: Pa će skoro da polete zorni Domovinom uzduž i poprijeko, da razgnaju vrane i gavrane Da svom rodu od pomoći budu... " 12 Close Move 12 Narodna prosvjeta, list mjesečnik za školstvo, književnost i prosvjetu za 1907. godinu, str. 24.

 

Na sličan način Narodna prosvjeta donosi opširan članak uoči mature pod naslovom Prvim abiturijentima hrvatske gimnazije u Pazinu. U njemu se uz ostalo navodi i ovo: "Da ste nam zdravo vi mladi sokolovi naši, vi budući nosioci idejala narodnih, vi budući boritelji i vođe naše, da ste nam zdravo! Pozdravlja Vas cio naš rod, pozdravlja Vas osobito učiteljstvo naše hrvatsko, koje vidi u Vama plodove svojih briga i tuga. Pozdravljamo Vas i veselimo se Vama, jer ste naše narodne uzdanice, jer ste naša krv, meso i kost patnika istarskog... ldejal Vam budi narodno poslanstvo, kojemu se vi zaista iznevjeriti ne ćete. To od Vas željahu Vaši zabrinuti roditelji i učitelji, kad Vas šiljahu u svijet velik na nauke; to od Vas zahtijeva narod Vaš, pomoću kojega pođoste na nauke te se odgojiste do punih momaka. " 13

Ovom prvom ispitu zrelosti pristupilo se s posebnim zanosom i ushićenjem koje je podjednako obuzimalo đake, profesore i građane. Pismeni dio polagao se od 13. do 17. svibnja, a usmeni od 16. do 21. srpnja 1907. godine. To je bio jedan od težih ispita, jer se polagao po jednom zastarjelom austrijskom sustavu, po kojemu su kandidati morali pisati pet maturalnih tema: iz hrvatskoga jezika, matematike, latinskoga, grčkoga i iz njemačkoga jezika.
Ispitu je pristupilo svih 28 svršenih učenika osmoga razreda i svi su ga uspješno položili. Na osnovi dva ocjenska stupnja u vrednovanju kandidata zrio s odlikom i zrio, sedam kandidata položilo je s ocjenom zrio s odlikom, a svi ostali s ocjenom zrio, odnosno proglašeni su zrelima.
Ovaj prvi ispit zrelosti na hrvatskoj Pazinskoj gimnaziji imao je ogroman odjek među hrvatskim pučanstvom u Pazinu i okolici, posebice u tadašnjem hrvatskom tisku. O tome Tugomil Ujčić, bivši učenik Gimnazije piše: "Prvi svršeni maturanti priredili su koncert 20. srpnja 1907. godine na kome je učestvovao muški zbor, tamburaški zbor i orkestar. Muški je zbor pjevao od Brajše 'Na odlasku' sa baritonom solo. Pjesmu je ispjevao Ernest Jelušić. Pazinski su građani pripremili za maturante banket u Narodnom domu. Mnogo se nazdravljalo. Prvu zdravicu održao je pazinski načelnik Šime Kurelić. " 14

Sljedećih godina ispit zrelosti polagao se prema izmijenjenim propisima na osnovi Uredbe austrijskog Ministarstva bogoštovlja i nastave od 29. veljače 1908. godine. Novim propisima značajno je olakšano polaganje ispita, jer da se njegov pismeni dio ograničio samo na tri pismena rada. Iz hrvatskoga jezika kandidati su imali na izbor tri teme, a iz latinskoga i grčkoga jezika prevodili su tekst na hrvatski jezik. Evo jednog prikaza sadržaja polaganja pismenog i usmenog dijela ispita zrelosti na kraju školske 1910./1911. godine, prema zapisu u Narodnoj prosvjeti. Posebice su zanimljive teme iz hrvatskog jezika:
        "Ispit zrelosti na c. kr. Velikoj gimnaziji u Pazinu. Pismeni ispiti obavili su se dne 12., 13. i 14. lipnja o.g. Zadaci za pismene radnje bijahu ovi:
1. Iz hrvatskoga jezika (na izbor): a) I na njivi, što je otadžbinom zovemo, sije se i žanje. Mi žanjemo, što su sijali naši vrijedni pretci, a sijemo, da žanju naši potomci. (Dr. Stj. Ortner). - Da li povijesni tok naše carevine opravdava carsko geslo: 'Viribus unitis'? - c) Jedni pjesnici zovu čovjeka robom prirode, a drugi njezinim carem. Kako se imadu razumijeti prvi, kako drugi?
2. Iz latinskoga na hrvatski jezik: Ciceronis Tuscul. disput. V 27 (Dolorem vero...exemplorum est).
3. Iz grčkoga jezika na hrvatski: Hom. Od XVIl 290-327.
Usmeni ispiti obdržavali su se dne 6., 7. i 8. srpnja pod presjedanjem c. kr. vladina savjetnika i bivšeg upravitelja učiteljske škole gosp. Frana Frankovića. Ispit je položilo dobrim uspjehom 13 abiturijenata, između kojih 5 s odlikom, i to: Belanić Marko, Marčac Ante, Mihaljević Mate, Ružić Ante i Žerjav Josip. " 15

Tijekom razdoblja za koje postoje podaci (od 1906. do 1914. godine), ispitu zrelosti pristupilo je ukupno 153 kandidata i svi su uspješno položili ispit. Na to ukazuju i brojčani podaci u niže navedenom tabelarnom prikazu u kojem se navodi ukupan broj kandidata prema uspjehu za svako godište prema tadašnjem načinu ocjenjivanja. Za prva dva godišta postojale su, kao što je već rečeno, samo dvije ocjene, a poslije 1908. godine, nakon uvođenja novog načina polaganja ispita zrelosti, uveden je i nešto izmijenjeni način ocjenjivanja. 16

ŠKOLSKA GODINA	USPJEH NA ISPITU U POJEDINIM GODIŠTIMA
	Zrio s odlikom	Zrio	Zrio jednoglasno	Zrio s većinom glasova	UKUPNO
1906./1907.	7	21	-	-	28
1907./1908.	7	14	-	-	21
1908./1909.	3	-	12	5	20
1909./1910.	5	-	8	3	16
1910./1911.	4	-	8	5	17
1911./1912.	5	-	6	7	18
1912./1913.	4	-	13	3	20
1913 ./1914.	1	-	12	-	13
UKUPNO	36	35	59	23	153

Iz prikaza se vidi da je od navedena 153 kandidata s najboljom ocjenom, tj. zrio s odlikom, položilo ispit 36 kandidata ili 24%, sa srednjom ocjenom zrio 35 kandidata ili 23%, s ocjenom zrio jednoglasno, što bi odgovaralo današnjoj ocjeni vrlo dobar - 59 kandidata ili 38% i zrio s većinom glasova, što bi odgovaralo današnjoj ocjeni dobar, 23 kandidata ili 15%. Nesumnjivo, vrlo vrijedan uspjeh, koji je potpuno opravdao postojanje i djelovanje Gimnazije, s obzirom na zadatke koji su joj bili namijenjeni. Može se pretpostaviti da je tijekom rata od 1914. do 1918. godine ispit zrelosti položilo još oko 30 do 40 kandidata, što je lako moguće, istina s nešto slabijim uspjehom, s obzirom na ratne prilike i na mobilizaciju mnogih učenika osmog razreda.

Zanimljivo je da je tadašnje ravnateljstvo škole nakon položenog ispita zrelosti, redovito tražilo od abiturijenata da se izjasne o budućem izboru zvanja, odnosno da se opredijele za područje kojemu se žele posvetiti. Njihove su se želje i odluke unosile u godišnja izvješća a Škola je dobila približan pregled o daljnjem putu svršenih učenika Gimnazije. Vjerojatno su ih prije toga i tijekom školovanja njihovi profesori obavještavali o pojedinim zvanjima, s njihovom djelatnošću (dobrim i lošim stranama), o prednostima i nedostacima, te o drugim značajkama, posebice o gospodarsko-društvenim i drugim potrebama hrvatskog pučanstva u Istri. To se može zaključiti iz brojnih i raznovrsnih zanimanja za koja su se učenici izjašnjavali. Međutim, to su bile više želje i namjere o kojima su pojedinci maštali, iako mnogi od njih svjesni da će ih, bez pomoći sa strane, teško moći ostvariti.

U sljedećem tabelamom prikazu navode se brojčani podaci o zvanjima za koja su se opredjeljivali abiturijenti Pazinske gimnazije nakon položenog ispita zrelosti. Podaci se iznose za svaku maturalnu godinu od 1906./1907. do 1913./1914. školske godine. 17

STRUKA ZA KOJU SU SE OPREDJELJIVALI	ŠKOLSKA GODINA								-
	1906./07.	1907./08.	1908./09.	1909./10.	1910./11.	1911./12.	1912./13.	1913./14.	UKUPNO	%
Pravo	17	7	4	2	4	5	4	2	45	29,4
Teologija	1	2	3	3	3	2	3	2	19	12,4
Medicina	1	-	4	3	2	4	3	1	18	11,7
Filozofija	2	5	2	2	2	-	-	1	14	9,1
Činovništvo	4	-	-	1	1	2	2	3	13	8,4
Veterinarstvo	2	2	1	-	1	1	1	1	9	5,8
Agrikultura	1	-	2	1	1	-	1	1	7	4,5
Ekonomija	-	-	1	1	2	1	-	2	7	4,5
Tehnika	-	1	2	-	1	-	2	-	6	3,9
Vis. škola za zemljoteženje	-	2	-	-	-	1	2	-	5	3,2
Šumarstvo	-	1	1	1	-	-	-	-	3	1,9
Eksp. akademija	-	1	-	1	-	1	-	-	3	1,9
Učiteljstvo	-	-	-	-	-	-	2	-	2	1,3
Geodezija	-	-	-	1	-	-	-	-	1	0,6
Konzularna akademija	-	-	-	-	-	1	-	-	1	0,6
Ukupan broj abiturijenata	28	21	20	16	17	18	20	13	153	99,2

Iz priloženih podataka može se zaključiti da se većina kandidata nije opredjeljivala za određena zvanja prema svojim interesima, sposobnostima i osobnim sklonostima, već prema stvarnim prilikama i mogućnostima njihovih roditelja koji su pretežno bili poljodjelci, ribari, mornari, nadničari, mali obrtnici i slično i koji su teško mogli snositi troškove školovanja u mjestu studiranja. Iz podataka je vidljivo da se najviše abiturijenata opredjeljivalo za studij prava, u prosjeku 45%, zbog toga što nisu morali tijekom studija prebivati u mjestu studiranja, već su nakon upisa i nabavke potrebne literature pripremali ispite kod kuće, a zatim polagali ispite na dotičnom fakultetu. Zatim slijedi studij bogoslovlja za koji su se opredjeljivali u prosjeku 12,4%, nerijetko po nagovoru mjesnog župnika ili nekog rođaka svećenika, a čini se najviše zbog toga što su za vrijeme studija bili potpuno zbrinuti kao sjemeništarci. Po brojnosti opredijeljenih abiturijenata slijedi studij medicine s 11,7% i studij filozofije s 9,1%. Vjerojatno su se za studij filozofije opredjeljivali dijelom i zbog toga što je tome pogodovala koncepcija Gimnazije sa svojim klasičnim ustrojem, što je pružalo dobru osnovu za to studijsko usmjerenje.
Može se postaviti pitanje je li ovakav izbor studija pogodovao potrebama Istre za budućim kadrovima na području gospodarsko-društvenog života? S obzirom na nedostatak školovanih ljudi za potrebe poljoprivrede, šumarstva, trgovine, ekonomije, prosvjete i slično, vjerojatno nije u potpunosti. Na to ukazuje i već citirani članak Prvim abiturijentima hrvatske gimnazije u Pazinu. Pisac članka V. S. poručuje maturantima pored ostaloga i ovo: "Al izbirajuć svoje zvanje i zanimanje, red Vam je u drugu ruku svratiti svoj gled na prazne pozicije u životu našeg naroda i na njegove potrebe... Nama manjkaju poljodjelske škole i njihovi učitelji, manjkaju nam izučeni trgovi i industrijalci, oskudijevamo na narodnim sucima, inžinirima, zemljomjernicima, šumarima, svećenstvu i ostalog činovništva pogotovo imamo malo, ništa. Bez ovih svih ne bi i ne će zemlja i narod stalno i svestrano napredovati. Vi ste razboriti pa znadete kud Vam valja poći. " 18

Zanimljivo bi bilo vidjeti i koliko su tadašnji abiturijenti uspijevali u svojim nakanama glede izbora i završetka ili neposrednog uključivanja u pojedine životne djelatnosti. Međutim, podataka o tome nema. Pa ipak, može se pretpostaviti da je većina u tome uspijevala na što ukazuje i znatan broj onih koji su se kasnije u životu isticali kao vrsni i poznati stručnjaci. Nažalost, mnogima su prvi svjetski rat i poslijeratne političke prilike poremetile životni put i izmijenile njihove životne planove.

ZAVIČAJNOST I SOCIJALNO PODRIJETLO POLAZNIKA ŠKOLE

Novoosnovanu hrvatsku Pazinsku gimnaziju u navedenom razdoblju pohađala su djeca iz cijele tadašnje političke pokrajine Austrijsko primorje, a poneki i izvan toga područja, odnosno iz Rijeke, Dalmacije, Hrvatskoga primorja i drugih cisatlantskih zemalja Austrijske monarhije. Na to ukazuju i brojčani podaci o zavičajnosti polaznika Škole iz školskih godišnjih izvješća za razdoblje od 1903. do 1914. godine, koji se navode u sljedećem tabelarnom prikazu. 19

MJESTO, KRAJ ILI DRŽAVA	1903. /04.	1904. /05.	1905. /06.	1906. /07.	1907. /08.	1908. /09.	1909. /10.	1910. /11.	1911. /12.	1912. /13.	1913. /14.	UKUPNO	%
Mjesto Pazin	10	14	14	15	11	11	11	11	14	18	27	156	7,1
Kotar Pazin	39	50	53	57	50	45	35	35	37	34	36	471	21,4
Ostala Istra	94	117	129	146	140	115	118	112	98	96	92	1257	57,0
Hrv. primorje	18	19	23	23	20	21	24	21	16	14	14	213	9,6
Dalmacija	-	-	-	-	2	3	4	4	3	5	7	28	1,3
Rijeka	1	-	-	-	-	1	2	2	2	2	2	12	0,5
Kranjska	2	2	3	6	5	9	3	3	-	3	4	40	1,8
Štajerska	-	-	1	1	2	2	2	1	1	2	3	15	0,1
Koruška	-	-	-	-	-	1	-	-	-	-	-	1	0,04
Češka	-	-	-	-	-	-	-	1	1	1	2	5	0,22
Amerika	-	-	-	-	-	-	1	-	-	-	-	1	0,04
UKUPNO	164	202	223	248	230	208	200	190	172	175	187	2199	99,6

Prema navedenim podacima najveći broj polaznika Gimnazije dolazio je iz šireg područja Istre: u prosjeku 1257 učenika ili 57%, iz kotara Pazin - 471 ili 21,4%, a zatim iz Pazina, sjedišta Škole - 156 učenika ili 7%. Ukupno iz Istre, uključujući Kvarnersko primorje i otoke, u prosjeku 1884 učenika što su najvećim dijelom potjecali iz Istre, manje s otoka Krka, Cresa i Lošinja, a zatim dijelom iz Hrvatske, Dalmacije, Rijeke, Kranjske, Štajerske i Koruške.
Iz navedenog pregleda moglo bi se zaključiti da je hrvatsku Pazinsku gimnaziju pohađao mali broj učenika slovenske narodnosti, svega 56 iz Kranjske, Štajerske i Koruške. Međutim, njih je bilo mnogo više. Većina ih je dolazila iz slovenskog dijela Istre i tršćanskoga krasa, ali su se vodili kao polaznici iz šireg područja Istre zajedno s učenicima hrvatske narodnosti. Na to ukazuju i podaci o materinskom jeziku učenika koji su se redovito navodili u godišnjim izvješćima. Iz njih proizlazi da je tijekom razdoblja od 1903. do 1914. godine Gimnaziju pohađalo ukupno 386 učenika slovenskog materinskog jezika, što je iznosilo u prosjeku 35 učenika godišnje ili 17,5% na sveukupni broj polaznika Škole.
Prema tome većina slovenskih učenika potjecala je iz slovenskoga dijela Istre i
tršćanskoga krasa, a tek manji dio iz drugih slovenskih pokrajina, koji su dijelom iz političkih razloga pohađali hrvatsku Gimnaziju u Pazinu, posebice više razrede. Mnogi zapisi ukazuju da su odnosi između hrvatskih i slovenskih učenika redovito bili prijateljski i jednodušno srdačni, da su se jedni i drugi osjećali kao pripadnici jednoga naroda i da nikada nikome nije palo na pamet da je Hrvat nešto drugo nego Slovenac i obratno. O tome piše Angelo Cerkvenik, slovenski književnik i bivši učenik Gimnazije: "Sa hrvatskim saučenicima osjećali smo se uvijek jednaki, jednaki u svakom pogledu. Hrvatska Istra nije ni u gradu ni u selu - nikada smatrala Slovenca tuđincem... Slovenci koji su živjeli u Istri kao i slovenski đaci u pazinskoj gimaziji osjećali su se tamo kao da su kod svoje rođene kuće, đaci su se osjećali u Pazinu kudikamo bolje nego u "slovenskim" gimnazijama, koje nijesu nikada bile potpuno slovenske. Za sve nas je pazinska gimnazija bila više slovenska nego bilo koja "slovenska" gimnazija. Čudnovata tvrdnja, ali tvrdnja što odgovara odnosno je odgovarala osjećaju slovenskih đaka koji su uživali gostoprimstvo Pazinske hrvatske gimnazije. " 20

O jedinstvu u nacionalnom pogledu između hrvatskih i slovenskih učenika vrlo
slikovito govori ovaj doslovni navod: "U svakom razredu bio je po koji Slovenac iz Trsta ili njegove okolice, ili iz Kranjske, par profesora bilo je slovenske narodnosti, a i Stari (ravnatelj M Č.) je bio Slovenac, ali nikomu nije ni na kraj pameti padalo da su oni nešto drugo. Svi smo bili naši za razliku od onih 'drugih '. Fratelance u ono vrijeme nije bilo. Ono što su nekada bili Dobrila, Vitezići, Baštijani, pa Laginja, Spinčić, Mandić, Trinajstić, Brajša i mnogi drugi, to su u naše doba bili svi, svak prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Mi djeca spremali smo se da to postanemo. I narod i naša inteligencija smatrala nas je svojima, svojim školanima. I svi profesori bez izuzetka bili su istoga duha. A sjajni su to bili ljudi koji su voljeli svoj narod i radili za njega. " 21

Prema podacima navedenim u tabelarnom prikazu učenici Pazinske gimnazije većim su dijelom potjecali iz šireg istarskog područja, uglavnom hrvatske a dijelom i slovenske narodnosti. Tada su Hrvati i Slovenci u Istri činili preko 75% pučanstva, te su u odnosu na manjinsku, ali gospodarski dobro stojeću i društveno-po1itički privilegiranu talijansku populaciju, predstavljali niži društveni sloj i siromašniji dio pučanstva koje je nuždom gospodarsko-društvenih i političkih odnosa redovito zavisilo od talijanskih veleposjednika i njihovih političkih struktura. Živeći većim dijelom u rurarnim područjima na manjim zemljišnim posjedima sa slabim prinosom i manjom količinom proizvoda za tržište, posebice za vrijeme nepovoljnih godina, proljetnih i ljetnih suša, opterećeno porezima, zaduživanjem i drugim nedaćama, ono se nerijetko nalazilo na granici preživljavanja i siromaštva. Upravo iz tih sredina potjecali su pretežno polaznici hrvatske Pazinske gimnazije od kojih se najveći broj ne bi mogao školovati bez pomoći društvene sredine i drugih čimbenika. To su bila, prije svega, nadarenija djeca, koju bi roditelji na nagovor učitelja i svećenika školovali uz pomoć rođaka, imućnijih ljudi, pa čak i čitava sela. Gotovo da nije bilo mjesta iz kojega se u određeno vrijeme nije školovalo neko siromašno, ali darovito dijete, nerijetko bez oca i drugih oslonaca. O tome književnik Angelo Cerkvenik, bivši učenik Škole piše: "Na našoj gimnaziji se školovala istarska hrvatska i slovenska primorska omladina. Sva ta omladina bila je u ogromnoj većini iz kuća siromašnijih roditelja - seljaka, ribara, radnika - koji su jedva jedvice izdržavali svoje porodice. Svoje proizvode su prodavali po smiješno niskim cijenama. Vino se npr. prodavalo - čini mi se - po 6 do 8 filira po litri. Jedan hektolitar dakle niti jedan par cipela". 22

Prema tome u većini slučajeva polaznici škola bili su djeca zemljoradnika, po kojeg zanatlije, seoskog trgovčića i manjih činovnika, ali ne i iz viših društvenih slojeva, jer takvih među hrvatskim pučanstvom i nije bilo. Kako su njihove pretežno siromašne obitelji gospodarski zavisile od talijanskih veleposjednika i privilegiranog društvenog sloja, to su već u obiteljskoj sredini i najranijoj dobi upoznali težak život ljudi, posebice njihovu borbu za svoja nacionalna i socijalna prava i ujedno razvijali svoju narodnu svijest, osjećaj prema siromašnima i potlačenima i težnju za boljim životom. Dakle u socijalnom pogledu bili su vjerni odraz hrvatskog istarskog pučanstva i njegova materijalnog društvenog stanja. Međutim, iako siromašna, to su bila pretežno darovita djeca koja su se pripremala za svoju buduću općenarodnu misiju, a zatim nastavljala borbu svojih prethodnika za gospodarsku i društveno-političku emancipaciju Istre.
Da je većina učenika potjecala iz siromašnih obitelji, ukazuje i činjenica da su mnogi od njih bili oslobođeni plaćanja školarine. Prema podacima iz godišnjih izvješća za razdoblje od 1903. do 1914. godine neki su učenici plaćali cijelu školarinu, neki samo polovicu, a neki su bili potpuno oslobođeni. U odnosu na opći prosjek broja učenika koji je tijekom 11-godišnjeg razdoblja - 216 učenika, 29 njih ili 13% uplaćivalo je puni iznos školarine, 1,3 - učenika polovicu (1 %), a najveći dio učenika, njih 174 ili 80% bio je potpuno oslobođen plaćanja školarine. Kako se školarina plaćala prema poreznoj osnovici, proizlazi da su roditelji tih 80% oslobođenih učenika plaćali vrlo mali ili nikakav porez, što ukazuje na njihovo imovno stanje, a time i na siromaštvo koje ih je pratilo.
O tome već spomenuti A. Cerkvenik piše kako i "nije čudo da je bilo među pazinskim učenicima vrlo mnogo djece iz najbjednijih obitelji u kojima se mjerio svaki novčić. To odgovara i činjenici da je za cijelo vrijeme postojanja gimnazije svake školske godine bilo potpuno oslobođeno od školarine preko 90% đaka... Da su zaista đaci većinom bili siromašni, služi kao dokaz i podatak iz 1906. Tada je u gimnaziji bilo 223 ucenika. Od cijele školarine bijaše te godine oprošteno 195 ucenika." 23

Mnogo su teže osiromašeni roditelji učenika podnosili troškove njihova izdržavanja tijekom školovanja, s obzirom da je većina učenika iz šireg područja Istre i iz drugih krajeva morala stanovati u Pazinu u privatnom smještaju. Prema podacima iz školskih izvješća u prosjeku je godišnje oko 50 učenika ili 25% iz Pazina i bliže okolice stanovalo kod svojih roditelja, dok je njih 150 ili 75% prosječno godišnje stanovalo u Pazinu. S obzirom da tada nije bilo posebnoga doma za smještaj tih učenika, oni su stanovali kod brojnih pazinskih obitelji uz mjesečnu naknadu od 30 do 40 kruna za stan i hranu. Ako se ima na umu da je tada jedno odijelo stajalo od 20 do 40 kruna, da se jedan hektolitar vina mogao prodati samo za 24 krune ili da se 4 litre mlijeka dobivalo za 1 krunu, tada je očito da je većina roditelja vrlo teško mogla izdržavati svoju djecu u Pazinu, posebice ako se još imaju na umu i troškovi odijevanja, nabave knjiga, pribora i drugoga.

nastavak slijedi....

O nama | Kontakt | ©2008 Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin